GP: Stigao nam je Božić, na prvi pogled uvelike drugačiji od dosadašnjih. No razlikuje li se doista bit ovoga velikoga blagdana ove godine toliko jako od onih prijašnjih ili smo ga samo dočekali i slavimo ga u drugačijim okolnostima?
-Ovogodišnji Božić je po mnogim stvarima drugačiji od prijašnjih. Okolnosti, u kojima smo se zatekli, unose promjene u naš redoviti tijek života, pa tako i u slavlje Božića. Gledajući izvana, razna događanja su otkazana. Ipak, srž Božića ostaje ista, poruka Božića se ne mijenja. Ta poruka ne dolazi čovjeku u nekom idealnom, zamišljenom stanju, nego u vremenu i prilikama u kojima se živi. Skloni smo svoj pogled zaustaviti na poteškoćama koje nam remete očekivanja i uobičajeni način slavlja, umjesto da otkrivamo nove mogućnosti za osobno susretanje s Bogom i jačanje obiteljskog zajedništva. Obiteljski susreti daju Božiću posebnu ljepotu, toplinu i puninu. Nama vjernicima i ‘ovakav Božić’ je prilika za rast, radost, zahvalnost i slavlje.-
GP: Koronavirus je doslovno postao sastavni dio naših života i promijenio nam način života. Nažalost i mnogo ljudi je preminulo zbog te bolesti za koju prije godinu dana još nismo niti znali. No je li nas sve to ujedno i podsjetilo da našu svakodnevicu i da život općenito ne smijemo doživljavati zdravo za gotovo, kao nešto što se podrazumijeva samo po sebi?
-U pravu ste, koronavirus se poput lopova uvukao u naše kuće, na naša radna mjesta, u ozračje susreta, zajedništva i blizine. Takvi trenuci postali su opasnost za nas i drage nam ljude. Mnoge je već otrgnula iz naših obitelji, podsjetila nas na prolaznost ovozemnog života. Dala nam je do znanja da je zdravlje dragocjeno, ali i ranjivo. Korona nam je nametnula pitanje o solidarnosti i odgovornosti, o zauzetosti, brizi jednih za druge. Odgovorni smo za svoje zdravlje, ali i zdravlje drugih. Također, dotaknula je čežnju za trajnim zdravljem i pokazala da tu čežnju ne možemo ostvariti u prolaznom životu. U ovom Božiću prepoznajemo da je život putovanje na kojem nam se pridružuje nebeski Suputnik – Spasitelj, onaj koji donosi zdravlje tijela i duše – čitavog čovjeka. Bog, koji se rodio u betlehemskoj štalici, pokazuje nam put prema vječnosti, tamo gdje ćemo biti trajno zdravi.-
GP: Kako komentirate činjenicu da su se mnogi ljutili, jer je, prema njihovu mišljenju, Stožer civilne zaštite RH dugo odgađao primjenu strožih epidemioloških mjera u crkvama, a sada je jednako tako mnogo ljudi nezadovoljno zbog ograničenja međužupanijskih kretanja i uvođenja propusnica? Je li tu doista u pitanju strah od bolesti i briga o zdravlju ili možemo iz spomenutoga pročitati nešto i između redaka?
-Riječ je o važnoj i odgovornoj zadaći vrhunskih stručnjaka. Vjerujem da se vode zdravstvenim motivima i da drugi ne bi bili dostojni njihovoga liječničkog poziva. Vrijeme će pokazati, kada sve ovo prođe, u jednoj trijeznoj analizi, kako i koliko je tko doprinio zdravlju, općem dobru, klimi zajedništva, a tko je u tome zakazao. A pitate za crkve. Crkva ne može prihvatiti ono što je na štetu čovjeka, ne može dopustiti nešto što ugrožava zdravlje ljudi. Zato crkve trebaju i mogu biti sigurna mjesta za vjernike. Epidemiološke mjere u crkvama postojale su od početaka pandemije. Intenzitet mjera se regulirao prema ozbiljnosti i zahtjevnosti situacije. Mjere su se postavljale u različitim oblicima života, pa tako i u crkvama. Od početaka smo nastojali učiniti sve što je bilo potrebno da vjernici budu sigurni u crkvenom prostoru, počevši od uklanjanja vode na ulazu u crkvu, potom obilježavanje mjesta, držanje udaljenosti, dezinfekcija ruku i prostora, higijena i provjetravanje prostora crkve, nošenje maski i drugo. Ponekad se stječe dojam da crkve imaju određene privilegije što se trenutno u njima omogućuju vjerska okupljanja. Nemamo niti želimo imati privilegije. Razumijemo vjerničku potrebu za susretom s Bogom. To je duboka i snažna potreba u čovjeku. Gledajući strukturu crkve i uzimajući u obzir ono što se događa za vrijeme liturgijskog slavlja, struka je procijenila da uz pridržavanje mjera vjernici mogu biti sigurni. –
GP: Broj vjernika na Polnoćkama bio je ograničen. Oni koji nisu na taj način dočekali Isusovo rođenje, zanima hoće li se njihov nedolazak na Polnoćku smatrati grijehom zbog kojega eventualno unatoč ispovijedi neće danas, na sam Božić moći pristupiti svetoj pričesti?
-Sveta misa je izvor kršćanskog života. Ona je blago od kojeg živimo. Ne doći nedjeljom na svetu misu za nas je veliki propust. Vjernici su dužni doći na svetu misu nedjeljom i zapovijedanim blagdanom kada okolnosti dopuštaju. Ne možemo govoriti o grijehu kada nam vanjske okolnosti ne dopuštaju da izvršimo tu svoju dužnost. Nije riječ o zanemarivanju, nego o nemogućnosti dolaska na misu. Suosjećam s onima koji su željeli, ali nisu mogli doći. Bili su uključeni u molitve i mise su prikazivane za njih.-
GP: Donijeli ste odluku da ove godine u našoj Biskupiji neće biti blagoslova kuća te ga odgodili za vrijeme korizme. Imate li povratnu informaciju kako se s tim slažu vjernici i naši svećenici?
-Smisao pohoda svećenika obiteljima je molitva u obitelji i s obitelji za Božji blagoslov. Ujedno je to prilika za susret svećenika s vjernicima u njihovoj kući, prilika da svećenik obiđe sve kuće, da vidi kako žive njegovi vjernici, da zaviri u teškoće njihovih obitelji, pa i da vjernici daju svoj dar za župu, jer oni sami materijalno uzdržavaju svoju župu. Prije donošenja odluke, svećenici su osjetili bilo ljudi i poteškoće koje su povezane s pohodom. Pažljivo smo osluškivali kakvo je stanje i kod donošenja odluke prihvatili smo da je odgađanje blagoslova logično i očekivano rješenje. Odluka je stav i vjernikâ i svećenikâ i biskupa.-
GP: Svjedoci smo kako se svake godine u predbožićno vrijeme pokreću razne humanitarne akcije u kojima ljudi zajedničkim snagama pomažu svojim sumještanima renovirati kuće, nabaviti ogrjev, hranu i donirati novac, iako je vjerojatno cijele godine bilo jasno da su neki u velikoj potrebi i nevolji. Postajemo li u božićno vrijeme nekako humaniji i imamo više empatije za druge? Promijeni li nas ljude na bolje u to doba onaj istinski duh Božića?
-Božić nam otkriva Boga koji se darovao u djetetu. I sam je bio potreban ljudske pomoći i topline i poziva nas da stvaramo put prema potrebitima u svojoj blizini. Božić nas pokreće, čini nas više ljudima, tjera nas da idemo k drugome, otkriva dobru stranu u nama, potiče nas na radost i velikodušno otvaranje prema bližnjima. Kada činimo dobro, osjetimo radost koja grije našu nutrinu. Božić nam je poziv da Isusa prepoznamo u drugima, osobito odbačenima, zaboravljenima, marginaliziranima, siromašnima. Josip i Marija, koja je pod srcem nosila Isusa, tražili su svratište, ali su im vrata kućâ i ljudskih srcâ ostala zatvorena. Želimo prepoznati Isusa u ljudima, koji kucaju na naša vrata, koji su potrebni pažnje, pomoći i ljubavi. Misleći na te ljude, Isus nam govori: ‘Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste’ (Mt 25,40).-
GP: Ova je godina i dodatno ekonomski bila teška, jer mnogi su zbog pandemije ostali bez posla, a samim time i plaće. S druge strane navikli smo u ovo doba godine biti darovani i darovati drugima lijepe poklone. Može li uopće više taj nesretni konzumerizam prestati biti dijelom ovih blagdana i kako si i sami međusobno možemo pomoći u tome?
-Darivanje je sastavni dio Božića. Darivanjem želimo drugima iskazati poštovanje i međusobnu blizinu, želimo drugima dati do znanja da ih volimo i poštujemo, da su nam važni i dragocjeni. Može se lako dogoditi da ljudi velikim i skupim poklonima žele razveseliti druge, no tada ekonomska vrijednost dara zamijeni emotivnu. Dar je toliko velik koliko srce daje. Vrijednost dara ne određuje ni cijena, ni marka, ni etiketa. Majka Terezija govorila je kako trebamo činiti male stvari s ljubavlju koja ih čini velikima. U daru darujmo sebe. Bog se nama darovao. Nebeski Otac, rođenjem svoga Sina, daje nam svoju ljubav i blizinu, daje nam sebe. Mali darovi nošeni ljubavlju i nas čine radosnima i ispunjenima, jer smo u njima dali sebe.-
GP: Koji su Vam božićni običaji iz Vašeg djetinjstva posebno ostali u sjećanju i zašto?
-Dijete pamti slike. Vraćajući se u djetinjstvo, dolaze mi na misao tri slike Božića koje su mi se usjekle u srce. Najprije, ispunjena kuća. Božić je bio blagdan kada su se oni koji su radili u inozemstvu vraćali kući, u mom slučaju otac. Kuća je odisala toplinom i zajedništvom. Svi smo bili na okupu. Bili smo radosni što smo imali jedni druge, što smo zajedno slavili Božić. Druga slika, prepuna raspjevana crkva. U crkvi smo susretali one koji su svake nedjelje dolazili, ali i one koji pamte crkvu samo s borovima. Božićne pjesme koje su odzvanjale crkvom stvarale su zanos i vedrinu. I treća slika, okićeno mjesto. Sve je pokazivalo da je jedan poseban, sveti dan. –
GP: Mnogi se ovih blagdanskih dana zbog epidemioloških mjera ne mogu vidjeti sa članovima obitelji, a neki će ih možda iz istog razloga morati provesti i sami. Što im poručiti, kako ih utješiti?
-Ljudska je potreba biti zajedno. Čeznemo za susretom, dodirom, lijepom riječi, zagrljajem, toplim pogledom. Mnoge geste koje nas zbližavaju sada su nam onemogućene ili rizične. Ipak, ljubav koju primamo i želimo dati drugima ne sprečavaju fizičke odvojenosti. Ljubav je maštovita i nalazi put do drugoga. Bogu hvala, imamo načina i sredstava kako možemo drugima iskazati blizinu i pokloniti vrijeme. Toplina se može osjetiti u telefonskom pozivu, poljubac u sms-poruci, čestitci, pošiljci, daru… Božja ljubav prije 2000 godina našla je put do pastira, mudraca, čovjeka. I mi smo pozvani prepoznati mogućnosti koje nam nudi ovaj Božić i učiniti što možemo, ništa više niti ništa manje.-
GP: I na kraju razgovora molim Vas božićnu poruku vjernicima naše Varaždinske biskupije.
-Radost Božića skriva se u vjeri u Isusovo utjelovljenje. Bog, po kome je sve stvoreno, jedini je izvor života i u njegovoj ljubavi sakriven je smisao našega postojanja, došao je radi nas ljudi, radi našega spasenja. Tajna Božića svjedoči da je život čovjeka neizmjerno vrijedan, dragocjen u Božjim očima. Naš je život u rukama Boga, koji se spustio u naše naručje, da bi nama priopćio da smo mi u Njegovom naručju. Neka vam Božić donese mir u ovim nemirnim danima, unese radost koju nitko i ništa ne može oduzeti, radost u kojoj sve što se događa, iako se čini da je isto, ništa nije isto. Sretan Božić svima!-
