Vjerojatno nema stanovnika Koprivnice koji se nakon razarajućeg potresa na Banovini nije zapitao što bi ostalo od našega grada nakon što bi je zatreslo 6,2 stupnja po Richteru. Jasno da puno toga ovisi o godini izgradnje svakog pojedinog objekta kao i načinu rekonstrukcije obnovljenih, no ipak nas je zanimalo i mišljenje stručnjaka. Stoga smo odgovor potražili kod koprivničkog projektanta nosivih konstrukcija Marina Posavca iz Coarta, tvrtke za projektiranje, nadzor, građenje i trgovinu, te nam je iznio svoje mišljenje.
– Centar grada bi vjerojatno završio kao i centar Petrinje. Vjerojatno se ne bi urušile baš sve zgrade, ali većina bi imala vrlo ozbiljna oštećenja. Možda naš centar zbog relativno novih fasada izgleda bolje od petrinjskog, ali to je samo vizualno. Što se stambenih zgrada tiče, one novije, građene 70-ih pa na ovamo, su po tom pitanju osjetno sigurnije od starijih, jer sustav gradnje je drugačiji i mislim da bi novija gradnja relativno dobro izdržala takav potres – ističe Posavec.
Dobro je što bi, prema njegovu mišljenju, u Koprivnici potres jačine ovoga koji je uništio Banovinu, solidno izdržale sve srednje i osnovne škole te bolnica kao i sve druge zgrade koje su novije i koje su prilikom rekonstrukcije kvalitetno obnovljene kao što je Osnovna škola Antun Nemčić Gostovinski.
Nakon što je u razornom potresu 1964. godine stradao glavni makedonski grad Skopje, u bivšoj je državi donesen prvi Pravilnik kojim je regulirana gradnja u seizmički aktivnom području.
-Osiguravajuća društva se i danas drže toga, pa kad kažete da je nešto izgrađeno 1962. automatski vam je veća premija. Znači nije to samo tako bez razloga. Mi danas projektiramo nosive konstrukcije po Eurocodu koji je još rigorozniji od starih propisa po tom pitanju i zgrade građene po njemu su još otpornije – kaže naš sugovornik.
Isto pravilo vrijedi i za podravska sela.
– Objekti koji su kvalitetno izvedeni, s dovoljno nosivih zidova, vertikalnim serklažima te imaju međukatne ploče, potres bi relativno dobro podnijeli, no starije kuće koje su onako klasično zidane sa ciglom jedinkom i bez serklaža, vjerojatno bi se srušile ili bi bile jako oštećene – ističe Posavec.
Dodaje kako je teško pretpostaviti nalazi li se neki grad na području na kojem se mogu očekivati žešći potresi ili na stabilnijem terenu.
-Prije no što se počeo koristiti eurocod, mi smo imali karte sa zonama po Mercalijevoj ljestvici i Hrvatska je bila podijeljena u zone od 6. do 9. stupnja. Pola Zagreba je bilo u zoni od 9. stupnja, a pola u zoni od osmog. Koprivnica je, po toj karti, bila u zoni od osmog stupnja, kao i Petrinja. To znači da bi se, po svim tim parametrima i u Koprivnici mogao dogoditi potres jačine kao ovaj u Petrinji odnosno moglo bi nas zatresti i do 6,5 stupnjeva po Richteru – kaže Marin Posavec te dodaje kako nema podataka o čvrstoći gradnje Podravkinih tvornica, ali vjeruje da ih potres ne bi jače oštetio.
Zgrada Malančec bi vjerojatno bila jako oštećena, a što se koprivničkih crkvi tiče, smatra kako je ona Sv. Antuna Padovanskog prije nekoliko godina kvalitetno obnovljena, ojačan je čak i svod pa pretpostavlja da bi izdržala potres. Zanimalo nas je i kako možemo biti sigurni da je relativno nova obiteljska kuća doista i kvalitetna, budući da smo imali prilike vidjeti kako su poslijeratnoj obnovi Sisačko-moslavačke županije brojne vrlo nekvalitetno građene?
– Kod gradnje kuće nije sporan materijal, već stručni kadar. Za gradnju obiteljske kuće koje spadaju pod jednostavne građevine vi već imate dana pravila i ako ih se i projektant i , izvođač i nadzorni inženjer drže, problema ne bi smjelo biti. Nažalost zbog krize nam se puno stručnog kadra odselilo i nema više dovoljno stručnog kadra na gradilištima. I to je veliki problem, jer se ponekad neke ključne stvari možda preskaču, neke zanemaruju i žbuka to sve lijepo pokrije. No onda vam se dogodi ovakav potres i sve dođe na vidjelo. Nije problem kad pukne kuća, nego kad ljudi ginu – zaključuje Marin Posavec koji sa skupinom kolega ovih dana također odlazi na nastradala područja, gdje će procjenjivati oštećenja objekata u Sisku i okolici.
Na kraju napominje kako bi bilo dobro da osnivač koprivničkih osnovnih škola Grad Koprivnica u drugom polugodištu organizira vježbe u kojima bi se učenicima pokazalo kako pravilno i bez panike izaći iz školske zgrade u slučaju jačeg potresa. Odraslim sugrađanima poručuje da u tom slučaju izađu van i potraže najbliži park ili dječje igralište odnosno mjesto na otvorenom prostoru. Zadržavanje uz stambene zgrade je, napominje, vrlo opasno, no puno ljudi koliko je imao prilike vidjeti, nažalost to prakticira.
