Islam je monoteistička religija, po brojnosti vjernika druga po veličini u svijetu, utemeljena u Arabiji u sedmom stoljeću, od strane Muhammeda, alejhi selam, a njegovi sljedbenici nazivaju se muslimanima. U nadi i želji da i sami naučimo više o islamu, posjetili smo Medžlis Islamske zajednice Varaždin koji djeluje već 25 godina, a pokriva Koprivničko-križevačku, Varaždinsku i Međimursku županiju.
Dolaskom u Medžlis, na samom ulazu ugodno i toplo pozdravio nas je glavni imam Idriz ef. Hasanović (30) koji tamo djeluje već četiri godine i koji nam je rekao da na tim područjima živi oko 1500 izjašnjenih muslimana i to po zadnjoj statistici iz 2010. godine, a u našoj županiji živi oko 300-tinjak muslimana koji su uglavnom iz Makedonije i Bosne i Hercegovine, ali i drugih zemalja svijeta kao što su Indonezija, Bangladeš, Sirija i druge.
Na pitanje kako i zašto su osnovali Islamsku zajednicu, imam Idriz nam je rekao da su ljudi jednostavno osjećali potrebu za molitvom kao i za vjeronaučnom podukom za djecu, a kako su za vrijeme rata postojali kampovi za izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, a i zbog gore navedenih razloga, odlučili su osnovati džemat, odnosno zajednicu za dobrobit svih muslimana, ali i šire društvene zajednice. Tako su godine 1996. Idrizovi prethodnici odlučili otkupiti jedan manji prostor u kojem bi se okupljali svi vjernici muslimana sjeverne Hrvatske, a gdje bi zajedno mogli čuvati tradiciju, vjeru i običaje. Medžlis danas, kao i ostali islamski centri diljem Hrvatske, je mjesto koje pored obavljanja molitvi i održavanja poduke za djecu je i mjesto okupljanja svih ljudi, bez obzira na vjeru, naciju ili politička opredjeljenja.
Islam je službeno u Hrvatskoj priznat 1916. godine, odmah nakon Austrije (1912. godine) i kako kaže imam Idriz, muslimani mogu biti itekako ponosni na to što već 100 godina žive u državi koja je priznala islam kao ravnopravnu religiju sa svim ostalim religijama u Hrvatskoj za razliku od većine europskih zemalja koje do dana današnjeg nisu uredile svoj odnos s muslimanskim zajednicama na način na koji je to učinila Hrvatska.
– Ne osjećam se nimalo drugačijim od jednog Hrvata ili katolika zbog toga što sam musliman, a uz to i Bošnjak. Čak što više, u Hrvatskoj smo odlično prihvaćeni i zagarantirana su nam sva prava i kamo god putovali kao predstavnici Hrvatske ispred Islamske zajednice, a putujemo često po različitim konferencijama diljem arapskih i drugih zemalja, ističemo model uređenja Islamske zajednice i Hrvatske koja može biti primjerom mnogim zemljama, ne samo u Europi, nego i u većinskim muslimanskim zemljama – kazao je imam Idriz koji je rodom iz Srebrenice iz Bosne i Hercegovine iz koje je kao dijete izbjeglica skupa sa svojom obitelji doselio u Zagreb gdje i dan danas živi. Predaje kao vjeroučitelj i profesor u zagrebačkoj Islamskoj gimnaziji dr. Ahmeda Smajlovića, jedinstvenoj gimnaziji u Europi, ali i šire. Program je kao u Općoj gimnaziji s dodana četiri islamska predmeta: islamski vjeronauk, Kur’an i kur’anske znanosti, Islamska kultura i civilizacija i arapski jezik. Valja naglasiti da Gimnaziju ne pohađaju samo muslimani, već i katolici.
– Mnogi roditelji su nam povjerili svoju djecu i više puta nam ukazali na to kako su ovdje u našoj školi pronašli spas i utočište za svoje dijete, ponajviše zbog toga što je to odgojno-obrazovna ustanova naklonjena na odgoj iz islamske tradicije, a ne samo obrazovna i u kojoj djecu uz redovni gimnazijski program, učimo i kako da žive u suvremenome svijetu i kako da se snađu u zajednici prepunoj nemorala i različitih iskušenja koja ih ‘vrebaju’ – kazao je imam Idriz dodavši da je jako važno djecu učiti o hijerarhiji unutar Islamske zajednice i ispravnom tumačenju islama, radi sprječavanja radikalnih tumačenja, koji se nažalost, dešavaju po Europi, ali i u svijetu, kako u islamu, tako i u drugim religijama i ideologijama.
– Meni je nepojmljivo da se etiketa ‘islamski terorizam’ uopće može spojiti u zajedničku rečenicu. Zašto? Zato jer sama riječ islam znači mir, a musliman je osoba koja širi mir i voli mir i koja je pokorna Bogu, a samim time i drugim ljudima. Sam pozdrav ‘Esselamu alejkum’ u prijevodu znači ”Mir Božji neka je s vama.’ Dakle, musliman isključivo želi i voli mir, kako sebi, tako i drugima te ga mora graditi konstantno – naglasio je imam Idriz dodavši da su već pomalo umorni od toga da se moraju stalno opravdavati za ono što niti jedan musliman koji ispravno razumijeva Božju riječ ne bi nikada niti pomislio da učini, a to je oduzeti nečiji život.
– Upravo iz navedenih razloga, mi svoju djecu od malih nogu kroz institucije Islamske zajednice učimo o pravoj slici islama i svim njenim vrijednostima koje je kroz povijest iznjedrila kroz različite oblasti znanosti i kulture – ističe imam dodavši da svoju djecu često upozoravaju na to da se o islamu, kao i o svim drugim ozbiljnijim stvarima ne treba istraživati putem interneta, nego isključivo institucionalnim putem kroz našu Zajednicu.
Ono što je svakako važno napomenuti je da žena u islamu samovoljno odlučuje o pokrivanju svoje glave hidžabom, odnosno maramom. Na to je nema pravo natjerati ni njen otac, ni njen suprug, nego je to njena volja kojom se odlučuje dodatno približiti i pokoriti Bogu, skrivajući pri tom svoje tijelo od nepoželjnih i nastranih pogleda.
Kako kaže, imam Idriz, žena svojim hidžabom ima u cilju staviti u prvi plan svoje sposobnosti, znanja, karakter i vještine, a ne isljučivo svoj fizički izgled. Zato je važno pojasniti da su burka (prekrivanje cijeloga lica) i nikab (prekrivanje lica osim očiju) dio predislamske arapske kulture i tradicije koja se u mnogim beduinskim arapskim plemenima zadržala i nakon smrti poslanika Muhammeda, ali to nikako nije ono što je islamom propisano, niti je ikada Poslanik to tražio ili zahtijevao od žena da čine. Čak štoviše, tijekom obavljanja hodočašća u Mekki, žena je dužna tijekom tog obreda skinuti burku ili nikab ukoliko je nosi. Dakle, jedino mjesto gdje je hidžab obavezan za sve muslimanke je prilikom namaza, obavljanja molitve jer noseći ga tada odaju poštovanje prema Bogu ili prema mjestu gdje se nalazi u danom trenutku.
U tradiciji kršćanstva kao i u tradiciji drugih monoteističkih religija pokrivalo za glavu nije nepoznata stvar, a pogotovo ne u hrvatskome društvu. Najbolji primjer su časne sestre koje nose pokrivala za glavu, ali i naše dobre stare bake koje su nekada nosile marame na glavi pa im nitko nikada nije prigovarao zbog toga, niti im govorio da su manje ili više obrazovane od ostalih.
– Zapravo je jako dobro biti žena u islamu iz mnogih razloga, jer, vjerovali ili ne, ona ima jako puno prava koja prije dolaska islama nije mogla niti zamišljati i vrlo je poštovana – kazao je imam Idriz dodavši da muslimani u islamu svoje žene drže kao kap vode na dlanu te ih tretiraju kao kraljice, odnosno kao osobe koje odgajaju generacije ljudi koje dolaze.
Arapi su prije pojave islama živjeli u totalnom nemoralu gdje je čak vladao i ružan običaj zakopavanja žive ženske djece pod zemlju. No, dolaskom islama i njegova poslanika Muhammeda ukida se i izričito zabranjuje taj običaj kao i mnogi drugi ružni običaji koji su vladali u to, predislamsko vrijeme. Muhammed, zapravo čini pravu revoluciju ljudskih prava na arapskome poluotoku. Isto tako, do njegova dolaska nije postojao niti brak kao institucija kakvu danas poznajemo, već su arapi često imali žena koliko su htjeli, ne dajući niti važnost tome čije je dijete po rođenju, a Muhammed taj broj ograničava na četiri žene.
– Iako je u islamu Kur’anom dozvoljeno imati četiri žene, većina se uglavnom na to ne odlučuje jer je Bog sam rekao, bolje vam je nemojte jer nećete moći biti pravedni. Ako si toliko hrabar vjernik da ćeš jednako moći voljeti dvije žene i biti jednako pravedan prema njima, onda izvoli, ali doći ćeš pred Božji sud pa ćeš onda odgovarati ukoliko bude suprotno, a biti će – kazao je imam Idriz.
Kako je u kršćanstvu nedjelja sveti dan kada ljudi odlaze na misu, tako je petak, molitveni i sveti dan za muslimane jer tada oni obavljaju džuma-namaz, odnosno tjednu molitvu koja u varaždinskom Medžlisu Islamske zajednice počinje u 13 sati tijekom cijele godine, a na jednoj smo i sami imali prilike prisustvovati. Džuma-namaz inače traje sat vremena, no zbog trenutnih epidemioloških mjera skraćena je na pola sata.
– Muslimanska molitva kreće s ezanom, pozivom na molitvu kojeg izgovara mujezin s minareta, vrha džamije i to pet puta na dan. Nakon ezana, imam drži propovijed na aktualne teme sagledavajući ih kroz prizmu islama, nakon čega se spušta do mihraba, mjesta s kojeg vodi molitvu i koji je okrenut prema Meki, najvećem svetištu islama. Iza imama su vjernici poredani u saffove, linije i s tog mjesta se klanjaju Bogu. Kod muslimana je jako bitno da se čelom dotakne tlo jer se smatra da je vjernik tada najbliži Bogu i time mu pokazuje svoju pokornost i zahvalnost na svemu što mu je dao, i dobrom i lošem. Vrhovi prstiju svih vjernika moraju biti na istoj liniji kako ne bi bilo nikakve razlike između ljudi, a to simbolizira da su svi pred Bogom jednaki, i bogataš i siromah – kazao je imam Idriz dodavši da su sastavni dijelovi džamije abdesthane, mjesta za obavljanje ritualnih pranja određenih dijelova tijela prije molitve. U predprostorima ili na ulazu u džamiju ostavlja se obuća te se ulazi s desnom i izlazi s lijevom nogom van, a pod džamije prekriven je tepisima. Isto tako, većinom svaka džamija ima propovjedaonicu, minber za propovijed petkom. To je uzdignuta platforma s koje imam drži propovijedi petkom ili na dan blagdana bajrama. Inače, u džamiji, muškarci i žene moraju biti odvojeni za vrijeme molitve pa se upravo zbog toga žene često mole na katu, mahfilu, a muškarci u prizemlju.
Između ostalog, postoji pet islamskih stupova vjere ili islamskih šarti kojih se moraju pridržavati svi muslimani, a to su: šehadet, namaz, ramazanki post, zekat i hadž. Šehadet je rečenica kojom se jezikom, srcem i djelima potvrđuje vjera u jednoga Boga i slijeđenje Muhammeda kao posljednjega poslanika od Boga. Izgovaranjem ove rečenice osoba postaje biti muslimanom i od tog trenutka dužna je uskladiti svoj način življenja s principa islama. Drugi islamski šart je obavljanje pet dnevnih namaza koji se obavljaju u određenim dijelovima dana i kroz koje muslimani pronalaze duševni i tjelesni mir. Treći islamski šart je post mjeseca ramazana. Islamski post je u definiciji svakodnevno odricanje od jela, pića i drugih tjelesnih užitaka mjesec dana u godini i to od zore pa sve do zalaska sunca. Post je moguće izdržati jedino ukoliko je cilj posta Božje zadovoljstvo, a ne puko izgladnjivanje.
Četvrti islamski šart je davanje zekata, odnosno izdvajanje 2.5 posto iz svoje imovine za potrebe zajednice u kojoj čovjek živi. Zekat su dužni izvršavati samo oni koji su to u mogućnosti, što je jasno i definirano islamom kao i kategorije ljudi kojima se zekat treba davati.
I peti islamski šart je obaviti hadž što znači da barem jednom u životu, ukoliko im to financijske i zdravstvene prilike dozvoljavaju, posjete sveta mjesta Meku i Medinu. Zasigurno da je želja svakog vjernika muslimana posjetiti Kabu i vidjeti je svojim očima, ali i fizički biti prisutan na mjestu gdje je Muhammed živio i djelovao. Pored islamskih šartova, postoje i imanski šarti, odnosno uvjeti za vjerovanje u što bi kao muslimani trebali vjerovati, a oni su: vjerovanje u jednoga Boga, njegove meleke, odnosno anđele, knjige (Tora, Psalmi, Evanđelje i Kur’an), njegove poslanike (Adam, Mojsije, Abraham, Isus, Muhammed i drugi), sudnji dan i vjerovanje u Božje određenje.
Ako dobro sagledamo sve gore navedeno, onda imamo jasnu sliku tko su zapravo muslimani i na koji način oni žive, a po svemu sudeći, Hrvatska ih je odlično prihvatila, ponajviše jer se i sami izrazito trude dobro integrirati u društvo.
