U siječnju ove godine radnici virovitičke tvornice šećera Viro odradili su svoj posljednji radni dan, jer ova poznata tvrtka ugasila je proizvodnju, pa su njezina svima nam dobro znana pakovanja šećera postala dio povijesti. Pretpostavljalo se da će zbog toga i dugogodišnji poljoprivredni proizvođači šećerne repe odustati od njezine ovogodišnje sjetve. Mnogi su to doista i napravili, ali ima i onih koji je i dalje nastavljaju proizvoditi, jer ih tako obvezuje EU.
Među njima je i OPG Jasne Puhar iz Đelekovca koji su ugovor s virovitičkom tvornicom šećera imali čak 25 godina. Upravo ovih dana počeli su proljetnu sjetvu šećerne repe na 15 hektara.
-Svoj smo OPG 2018. godine prijavili na natječaj Ruralnog razvoja za Mjeru 4.1.1. koja se odnosila na sektor šećerne repe i prošli smo. I tako smo postali obvezni sljedećih pet godina šećernu repu proizvoditi na deset posto ukupnih površina koje imamo. I tako smo još dvije godine pod tom obavezom – priča nam Jasna.
Ugovor o proizvodnji imaju sklopljen s Hrvatskom industrijom šećera u sklopu koje u našoj zemlji posluje još jedino Sladorana u Županji. Vjeruju da problema s otkupom i isplatom robe neće imati, jer podaci govore kako će šećerna repa ovoga proljeća u zemlji biti posađena na samo 10.000 hektara, što je u usporedbi s nekadašnjim površinama, jako malo. Odustajanje poljoprivrednika od proizvodnje ove kulture već godinama gledaju i članovi ovog đelekovečkog obiteljskog gospodarstva, jer prije je svako veće gospodarstvo u tom selu u plodoredu imalo i šećernu repu, a sada je osim Puharovih sije još samo jedan poljoprivrednik.
U Đelekovcu je nekada bilo i otkupno mjesto za šećernu repu, a sada su je prisiljeni dati doslovno na lijepu riječ.
-Sada na toj lokaciji više nema vage niti ičega drugoga, nego jednostavno dovezemo tamo šećernu repu koju oni kamionima pokupe i odvezu u tvornicu, a mi tek nakon toga dobijemo papire na kojima piše koliko smo uroda predali i kolika je bila izmjerena digestija odnosno količina šećera u korijenu biljke prema kojoj se određuje konačna cijena. Znači nema druge nego vjerovati u to što piše, jer sami ne možemo vagati tolike količine – ističe Jasna Puhar.
A doći do digestije od 16 posto kolika je najoptimalnija, nije jednostavno, jer rijetke su godine u kojima se poklopi idealni broj sunčanih i kišnih dana. Prošle je godine ovaj OPG imao jako dobre prinose, ali digestija je bila 14,9 posto što je automatski smanjilo otkupnu cijenu tako da su za tonu repe dobili 210 kuna. Dobra cijena bila je 2016. godine kada se po toni dobivalo 270 kuna dok je odlična digestija obilježila 2019. godinu, budući da se kretala između 16 i 17 posto.
– Sada se cijena kreće od 200 do 210 kuna za tonu šećerne repe. Nakon što su 2017. godine u sklopu Europske unije uvedene kvote za tu poljoprivrednu kulturu, cijena šećera je jako pala, a samim time i proizvodnja ove kulture. Tako su i u Hrvatskoj shvatili što se događa, pa su 2019. uveli trogodišnju nacionalnu potporu za šećernu repu koja iznosi 300 eura po hektaru kao pomoć da se taj sektor ipak održi. Znači tu potporu ćemo imati još ove godine, a onda ćemo vidjeti hoće li je produžiti – priča nam Jasna.
Uzgoj šećerne repe nije jednostavan, jer biljka je podložna raznim bolestima, pa treba dobro voditi brigu o njezinoj zaštiti. Jedna od vrlo čestih bolesti je cercospora odnosno pjegavost lista koja je nažalost postala tolerantna na gotovo sva zaštitna sredstva. Probleme stvara i repin buhač kao i činjenica da se sredstva kojima se uspješno suzbijao, više u EU ne smiju koristiti. Osim svih navedenih problema u hrvatskoj šećernoj industriji, velikom smanjenju površina na kojima se u našoj zemlji sije, doprinijela je i činjenica da kukuruz i pšenica ponovno ostvaruju dobru otkupnu cijenu, u prvom redu zbog toga što je Kina iz svih dijelova svijeta pa tako i Europe počela uvoziti velike količine tih poljoprivrednih kultura.
