Vjerojatno se ne sjećate kada ste zadnji puta čekali autobus na nekom od županijskih autobusnih kolodvora, no to nimalo ne čudi jer su autobusni kolodvori u Koprivnici, Križevcima i Đurđevcu u katastrofalnom stanju, a putnika gotovo da i nema.
Iako je Koprivnica središte naše županije i mjesto održavanja raznih turističkih manifestacija od kojih neke privuku i na desetke tisuća posjetitelja, u do nje je prilično teško doći. Odlučite li se na putovanje osobnim automobilom, čeka vas zavojita cesta prepuna teretnog prometa od Križevaca do Koprivnice, a ako pak iz Zagreba dolazite vlakom, velike su šanse da ćete zbog radova na pruzi jedan dio puta morati prevaliti autobusom.
Odlučite li se upravo za autobusni prijevoz, naići ćete na čitav niz problema jer koprivnički autobusni prijevoz gotovo da i ne postoji. Naime, zgrada autobusnog kolodvora izgrađena je još u vrijeme bivše države, a tako izgleda i danas. Na kolodvoru je, provjerili smo, nemoguće dobiti informacije o aktualnim autobusnim linijama, a na tamošnjoj oglasnoj ploči isprintana je tek informacija o radnom vremenu kolodvora. Prostorije čekaonice trenutno se obnavljaju i to na inicijativu zaposlenika.
Upišete li u internetsku tražilicu ‘autobusni kolodvor Koprivnica’ pojavit će se nekoliko brojeva telefona od kojih radi samo jedan i minuta poziva se naplaćuje po pozamašnoj cijeni. Automatska sekretarica pak nudi mogućnost preslušavanja voznog reda ili javljanja operatera. Operatera smo nakon nekoliko pokušaja uspjeli i dobiti ne bismo li provjerili točnost voznog reda koji se može preslušati, a pitali smo i koje su postojeće autobusne linije za Križevce ili Zagreb.
– Jao, nisu vam ove linije koje ste slušali točne, jako slabo sad ide promet, pogotovo otkako je korone, možda jedan ili dva busa dnevno, a ako vas zanimaju Križevci, probajte njih nazvati – govori glas s druge strane slušalice.
I u Križevcima ista slika. Autobusni kolodvor koji se nalazi na samom ulazu u grad zapravo i nije kolodvor nego autobusni terminal, a jedini broj telefona koji je moguće pronaći na internetu nije u funkciji. Drugih informacija o autobusnom terminalu u Križevcima na internetu nema.
Slično je i u Đurđevcu, no tamošnji kolodvor ima besplatni broj telefona, a autobusom je moguće iz Đurđevca doći u Bjelovar ili Koprivnicu.
Svi su autobusni kolodvori i terminal u Križevcima u vlasništvu Čazmatransa pa smo ih kontaktirali, pokušavajući saznati kakvo je stvarno stanje županijskog autobusnog prijevoza.
Berislav Saraja, komercijalni direktor Čazmatransa, priznaje kako je stanje poražavajuće.
– Stvari stoje kako stoje, mi se zaista trudimo, no otkako su na snazi epidemiološke mjere, to nam je sve dodatni trošak, a putnika gotovo da i nema. Dodatni je problem što vozači nemaju prioritet za cijepljenje. Mi smo kontaktirali i Vladu, no pomaka nema – kaže Saraja.
Ističe i kako Čazmatrans samostalno održava kolodvore u Koprivnici i Đurđevcu i terminal u Križevcima, no bez prihoda ostaju samo troškovi pa je održavanje zapravo nemoguće.
– Sve sami održavamo, a prihoda nema, samo troškovi. Evo, dečki u Koprivnici trenutno farbaju čekaonicu i nešto rade, koriste ovo vrijeme pandemije da malo obnove kolodvor. To je građeno još u vrijeme socijalizma i tako je i ostalo – priča Saraja te dodaje kako su pokušali otvoriti i više linija, no ubrzo se od svega odustalo jer nije bilo putnika.
– Prihodi su u pandemiji pali i za 50 posto, a onih od raznih izleta na koje inače odlaze školarce više nema. Nema ni putnika pa nema potrebe za otvaranjem linija. Nadamo se da će se prometovanje pokrenuti kada dobijemo brzu cestu jer ćemo se onda moći brže i lakše uključivati na autoput u Zagrebu, možda će to popraviti stvari – zaključuje Saraja.
Sve u svemu, autobusni prijevoz u našoj županiji u 21. stoljeću zapravo i ne postoji jer nema prihoda, nema putnika i, čini se, nema baš previše nade u bolju budućnost.
