Početkom listopada u Đurđevcu je počelo provođenja projekta Snaga pomoći iz programa Zaželi kojim Grad nastoji olakšati život svojim starijim i nemoćnim sugrađanima koji su ostali sami u svojim kućama i stanovima. Takvih je ljudi, nažalost, sve više pa 15 gerontodomaćica koje ih svakodnevno obilaze imaju pune ruke posla. No bez obzira na gust raspored, a brinu za 120 korisnika, sve zadaće obavljaju sa smiješkom na licu. U to smo se uvjerili prilikom obilaska terena s Mirjanom Mišulin koja se ovim poslom bavi već 13 godina.
– Počela sam s radom preko kluba Mariška i bila sam u to vrijeme jedina na području grada koja je brinula za 25 korisnika. Srećom, projekt pomoći u kući je proširen pa je uz mene još 14 kolegica i svaka od nas brine za otprilike osmero starijih sugrađana. Drago mi je da nas je više jer puno je ljudi kojima treba pomoć, a i naša usluga je još kvalitetnija – kazala je Mišulin.
Svaki dan obilazi tri do četiri korisnika kod kojih se u prosjeku zadržava po dva sata obavljajući sve one kućanske poslove koje korisnici sami ne mogu više obavljati.
– Oni imaju svoje rasporede i znaju kad dolazim kod njih, baš kao u školi imamo ustaljenu rutinu, no zna se dogoditi da se vidimo i van našeg rasporeda kad nešto hitno zatrebaju. Opseg poslova se odnosi na standardne kućanske poslove i održavanja higijene prostora, odlazaka u trgovinu, podizanja uputnica kod liječnika i svih onih sitnica koje našim sugrađanima mogu olakšati život. No, ono što je možda i najvažnije jest da se na ovaj način družimo i razgovaramo, a taj socijalni kontakt im je često od ključnog značaja – rekla je Mišulin.
Dodaje kako je doživjela razne situacije, bilo je vrlo šaljivih i emotivnih trenutaka jer, kaže, vrlo se lako povezati s ljudima o kojima brine. To je, smatra, i ključ uspješnog rada gerontodomaćice.
– Najvažnije je da ljudi steknu povjerenje i osjećaj da uvijek mogu računati na pomoć. Iako je Đurđevac malen i mnogo ljudi se poznaje barem iz viđenja, na početku kad dolaziš kod osobe koja te prvi put vidi, možda postoji mala zadrška, no granica se jako brzo briše. Rađaju se tu prijateljstva, slušamo probleme s kojima se suočavaju, često smo im i jedina utjeha jer nemaju s kim podijeliti svoju tugu ili pak radost – napomenula je Mišulin.
Takav je odnos razvila i sa 70-ogodišnjom Marom Kapustić koja je, nakon što joj je majka preminula prije dvije godine, ostala živjeti sama u kući. Prijateljstvo s Mišulin joj mnogo znači, posebice nakon što je operirala nogu pa joj je kretanje otežano.
– Jako mi je drago da ovaj program pomoći postoji. Koristila ga je i moja pokojna majka, a evo sad je došao red i na mene jer sam ostala sama. Nemam djece i ovakvi susreti me svakog tjedna baš razvesele. Mirjana mi pomaže oko svega, donese mi potrepštine iz trgovine, ljekarne, pričamo i dani su odmah ugodniji i veseliji. Osjećam sigurnost jer znam da će doći kod mene – objasnila je Kapustić.
Viđaju se dva puta tjedno, a ona je svaki put željno iščekuje.
– Uvijek se obradujem kad vidim da Mirjana veselo dolazi na biciklu. Ništa joj nije teško i zbilja sam zahvalna na svemu što radi. U mojoj ulici još su tri, četiri korisnika koji koriste usluge gerontodomaćica. Mnogo je starih ljudi koji su ostali potpuno sami i usamljeni, oko njih nema nigdje nikoga i one su im često i jedini kontakt sa svijetom – kazala je Kapustić.
