Krnja, lutka, figura ili jednostavno ‘fašnik’ ono je što se diljem Hrvatske spaljuje u vrijeme poklada, a što simbolizira ‘krivca za sve’.
Stari je to pogani običaj kada se ususret proljeću izradi krnja (lutka) kojoj se pripišu sve nevolje, problemi i mane društva, sudi joj se javno u središtu mjesta te najzad spaljuje.
Cijeli je taj proces dio karnevalske satire odnosno vremena u kojem sve ‘maske padaju’ upravo stavljanjem maski – vrijeme je to u kojem se, baš kao u procesu rituala, društvene uloge u formi svojevrsne igre zamjenjuju, sve ono zlo što se dogodilo na kraju se spali kao ultimativni čin duhovnog pročišćenja.
Pokladni utorak posljednji je dan prije Pepelnice odnosno Čiste srijede koja označava kraj fašnika i početak korizme, a koja pak također označava ‘uskrsnuće’ i početak nečeg novog i pročišćenog te je na taj način druga, kršćanska strana poganoj medalji.
Podravci ipak razumni, drugi i ne
‘Maškare’ se tako njeguju i u Koprivnici pa se i ove godine na Zrinskom trgu okupila fašnička povorka, spaljen je fašnik, a gradonačelnik je natrag dobio ključeve svog grada.
Koprivnički fašnik izradila su djeca Dječjeg vrtića Tratinčica, a kako su ranije rekli iz gradske Turističke zajednice, ‘nastao je od starog radničkog odijela napunjenog slamom, dok je glava oblikovana od kaširanog papira i pažljivo ukrašena, a kako mu ne bi bilo hladno, odjeven je u zimsku jaknu koju su mali kreativci osvježili šarenim bojama’.
Spaljivanje fašnika u Koprivnici ne samo da je bilo u skladu s običajem gdje se jednoj simboličnoj figuri simbolično pripisuju ‘svi’ koji su ‘krivi za sve’, nego je i njeno izrađivanje imalo podtekst lijepe priče – fašnik su izradila djeca iz dječjeg vrtića koja su onda uzbuđeno dočekala i njegovo izlaganje i spaljivanje u gradu uz podršku svojih kolegica, kolega i roditelja, a izrađen je imajući na umu suvremene ekološke i zelene politike.
Drugdje u Hrvatskoj razuma je bilo nešto manje.
U kaštelima je na 213. Donjokaštelanskom krnjevalu spaljena krnja koja prikazuje poglavnika Antu Pavelića te krnja Josipa Broza Tita, a organizatori su poručili kako se time poslala poruka zatvaranja poglavlja stalnih podjela i vraćanja na povijesne prijepore.
Zanimljivo je bilo i u Bibinjama gdje su mještani spalili još jednu krnju s imenom i prezimenom, onu generala i poduzetnika Ivana Čermaka.
Istaknuli su pritom kako je kriv za sve loše što se dogodilo u prošloj godini, a posebno im je kriv za projekt skladištenja velikih količina goriva u luci Galženica i to bez studije za okoliš.
U Kaštel Sućurcu spaljena je saborska zastupnica Dalija Orešković, a na što je i reagirala na društvenim mrežama.
– Blago Sućurcu što me za krnjušu ima! Blago društvu koje se veseli kad žena gori na lomači, neka gori pa makar samo u pokladama! A blago i meni na komplimentima, ta krnjuša uopće ne izgleda loše mogu vam reći. Dobogda bila tako krnjava još puno, puno godina – napisala je Orešković.
Na Kambelovskom su kardinalu spalili zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića ispred kojeg je bio pjevač Marko Perković Thompson s hrvatskom zastavom i mačem. Kad smo već kod Thompsona, ovaj najpopularniji hrvatski pjevač bio je glavna zvijezda i karnevala u Svetoj Nedjelji jer se u njega maskirao gradonačelnik Dario Zurovec.
– Fašnik je doba godine kad se svi šale i sprdaju na neki način, a Thompson je opet u zadnje vrijeme aktualna tema pa sam zato odabrao njega. Sa mnom su bili maskirani i gradonačelnik Zagreba i premijer Plenković zbog nedavnog dočeka rukometaša oko kojeg je bilo rasprava – rekao je Zurovec za Index.
Zanimljiv je i slučaj Čakovca u kojem se fašnik spaljivao ‘digitalno’ pa su tako na ekranu i s omčom oko vrata, spaljeni i premijer Plenković i predsjednik Milanović te bivši i pokojni predsjednik Franjo Tuđman pa onda i ruski predsjednik Vladimir Putin ili pak američki predsjednik Donald Trump.
‘Krnje’ osobe, ali osobe
U slučaju spaljivanja Ante Pavelića i Josipa Broza Tita, donekle se još može govoriti o ‘krnjama’ jer riječ je o sovjevrsnim ‘povijesnim osobama’ kojih nema toliko dugo da je i sve manje onih kojima su te osobe u takozvanom ‘živom sjećanju’. Namjerno se zato u tekstu u slučaju Markača, Tomaševića i Orešković ili digitalno spaljenog Milanovića i Plenkovića ne spominju krnje, nego osobe jer to zaista u punom smislu te riječi još uvijek jesu. Moglo bi se govoriti o tome da su svi oni ‘krnji’ u ovom ili onom smislu i jamačno postoji u njihovom ‘životnom portfelju’ barem nešto ‘krnje’, no karnevalske krnje nisu niti bi trebale biti.
Problem je u tome što se ‘karnevalska satira’ u Hrvatskoj shvaća pogrešno i služi kao svojevrsni zaštitni kišobran ispod kojeg se može raditi, točnije, spaljivati koga se hoće jer ‘sve je to samo karneval’.
Takva je interpretacija poklada u suprotnosti i sukobu upravo sa samim pokladama gdje krnja ili fašnik postoji baš zato da bi kao ‘netko tko je svi i nije nitko’ služio kao kao krivac umjesto stvarnih krivaca.
Simbolično, naime, znači ‘upućivački’ odnosno ‘prenesenog značenja’ ili još jednostavnije, stoji na mjesto nekoga ili nečega na što upućuje. Fašnik, prema tome, stoji na mjestu svih i svega na što upućuje, a upućuje na sve ljude i sve stvari koje su ‘svima’ u minuloj godini učinile zlo.
U spaljivanju lutaka s imenom i prezimenom ničeg simboličnog nema jer one ne stoje ‘umjesto’ nekoga u prenesenom značenju, nego u punom značenju znače baš te na koga su nalik.
I maskiranje je simbolično
Maskiranje u stvarne i žive osobe nešto je manje problematično i to u ovom slučaju prvenstveno zato što se u stvarne osobe maskiraju druge stvarne osobe, a koje se ipak ne spaljuje. Osim toga, u maskiranju u žive osobe nešto je manje simbolike, nego u pokladnoj krnji, no maskiranje u lik Marka Perkovića Thompsona kakav je u spotu za pjesmu ‘Bojna Čavoglave’, također je problematično i to prije svega jer je nešto više ‘simbolično’ od maskiranja u lik Marka Perkovića Thompsona kakav je danas.
Naime, gradonačelnik Zurovec nije se maskirao u Marka Perkovića Thompsona, nego ‘simbolično’ u Thompsona kakav je baš u spotu za ‘Bojna Čavoglave’, onog u kojem taj i takav MPT pozdravlja sa ustaškim pozdravom ‘Za Dom Spremni’, a koji je danas također i više nego ‘simboličan’. Na kraju, kao što na karnevalima obično i jest, većinski posjetitelji takvih ‘manifestacija’ su djeca pred koju je Zurovec stao u vojnoj uniformi s koje vise granate i automatskom puškom preko ramena, a što se svakako može držati ‘problematičnim’.
Karnevali koji u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju svake godine sve više prestaju biti ‘simboličnom karnevalskom satirom’, a sve se više pretvaraju u stvarnu reprezentaciju društva koja je duboko podijeljeno i spremno zapaliti svakoga onoga za kojeg se ‘javnim’ suđenjem odnosno ‘narodnim’, a ne ‘hrvatskim pravosuđem’ zaključi da je za nešto kriv.
Pokladno vrijeme postalo je tek ‘izlikom’ za javnu manifestaciju mržnje i netrpeljivosti koja nezaustavljivo proždire hrvatsko društvo, a opravdanje ‘da je sve to samo karneval’, nije drugo nego jeftini način da se opere ruke čak i kada se ode predaleko ili kada se ‘karnevalski igra’ simbolikom s kojom se ne bi trebalo igrati nikada, upravo kao što i za državu kao takvu ‘Za Dom Spremni’ ima karnevalske, odnosno, ‘dvostruke konotacije’.
