U ova moderna vremena kad su klincima glave zabušene u mobitele i ekrane, dođe nam toplo oko srca kad vidimo mladog dečka koji brine o životinjama, marljivo uči, svira instrument i igra nogomet
Najmanje jednom godišnje u Đurđevac se sjate brojni uzgajivači pernatih životinja, velikih i onih malih, Katica i Đureka, kako se popularno nazivaju. Nedavno je u đurđevačkoj dvorani Strukovne škole održana izložba, a u moru odraslih uzgajivača isticao se jedan mladi, još golobradi dečko koji je hranio svoje životinje kroz improvizirani lijevak tako da ne rasipa hranu nepotrebno. Njegove Katice i njegovi Đureki veselo su navalili na novu užinu kako bi bili što snažniji i ljepši kad dođe na red ocjenjivanje. Taj brižni dečko je Marko Posavec (14), đurđevački osnovnoškolac koji obožava brinuti za perad. Marko ide u osmi B razred Osnovne škole Đurđevac, osim toga svira i tamburicu, igra nogomet i ide u ribolov. Član je Kluba uzgajivača hrvatske patuljaste kokoši, baš gdje spadaju i Đureki i Katice.
Oduševljen svojim ljubimcima
– Još 2018. godine od bakinog susjeda jednog Đureka pa sam krenuo na izložbu u Đurđevcu koja je bila baš za vrijeme Picokijade. Tamo idem tri godine, a prošle godine prišao mi je Dražen Biličić, predsjednik Kluba, i upitao me želim li biti član. Pristao sam, a on mi je poklonio originalne Đureka i Katicu – govori nam Marko koji je najmlađi član Kluba uzgajivača hrvatske patuljaste kokoši s 14 godina, dok sljedeći najmlađi ima 20 godina, a najstariji ima oko 50 godina.
Kod kuće ima 12 patuljastih kokoši, što originalnih, što križanih. U svojim krletkama su zajedno po bojama, bijele kokoši su skupa, zlatnovrate isto, šarene također. Ne stavlja ih zajedno da se ne iskrižaju. Na toj prvoj izložbi na Picokijadi Marko je odmah bio sjajan, osvojio je treće mjesto 2018. godine. Imao je deset godina, a ta nagrada je ujedno njemu i najdraža. Poslužila mu je kao poticaj za dalje, da se brine o životinjama i pokazuje svoje pernate ljubimce.
– Ujutro im posvetim pola sata, navečer u ljetno vrijeme isto toliko, a kad su izložbe, onda sat, sat i pol. Za izložbu ih pripremam dan prije. Ujutro ih nahranim, počistim i pogledam ih. Vole oni jesti, ali ne treba paziti hoće li se udebljati – kaže najmlađi član obitelji Posavec. Ljeti zahtijevaju više brige, treba im čistiti kokošinjce da im ne bude vruće. Hrani ih s kukuruzom, ječmom i kupuje posebnu smjesu. Kad ide na izložbe, odnosno natjecanja, kod Đureka i Katice gleda se puno stvari kao što su boja nogu, boja perje, krijesta, oči, rep, prsa, izgled perja. Uglavnom postoji standard koji se mora ispuniti, što je životinja bliže propisanom standardu to je ocjena viša. Bitno je da nisu premali.
Ponosan na svoje nagrade
Nogomet igra u Kalinovcu, igra napadača, a na Dravu ide na ribolov, bio je i na Savi jednom, lovi po rijekama i ne cilja nikakvu posebnu ribu. Rekordan ulov mu je šaran od 15 kilograma kojeg je uhvatio na Novom Virju, na Drniću. Bilo je zimsko vrijeme pa nije bio tako borben, onda ga je lakše uhvatio. Ovaj mladić pomalo zadivljuje znanjem o više stvari, peradarstvu, ribolovu, i nogomet mu je jako blizak, svira tamburicu… Već i zna što bi htio biti, kaže da ga zanimaju srednja poljoprivredna škola i srednja kuharska. Poljoprivredna škola ima u Pitomači, a kuharska ima u Đurđevcu. Kad je uzeo Katice i Đureke pod svoje, prijatelji su ga malo zezali, što je normalno. Danas ga nakon izložbe ispituju i čestitaju mu ako osvoji nagradu, baš kako i treba. Osim na izložbi na Picokijadi, išao je i na izložbe u Kutinu, Varaždin, Gudovac i sad za vikend je bio u Virovitici.
– Kad me nema kod kuće, pomažu mi mama i stric, kad sam na izletu ili slično, pa oni nahrane moje životinje. Želja mi je jednog dana imati veliku farmu – kazao nam je Marko.
U ova moderna vremena kad su klincima glave zabušene u mobitele i ekrane, dođe nam toplo oko srca kad vidimo mladog dečka koji brine o životinjama, uči, svira instrument i igra nogomet. Marko ima sramežljiv osmijeh, no sigurno ne još zadugo, jer kad njegovi prijatelji shvate da on živi život dok ga oni gledaju preko ekrana, postat će svima jasno koliko vrijedi odvojiti svoje vrijeme za druge.
