Biti vlasnik noćnog bara iznimno je odgovoran i naporan posao. Svaka karika lanca mora biti dobro promišljena kako bi posao tekao po planu. Od izbora konobara, muzike, DJ-eva, nabave robe pa sve do samog izgleda interijera.
Tanja Lončarić (45) zadužena je za uspješno funkcioniranje najdugovječnijeg koprivničkog noćnog kluba Orinoco. Vlasnica je kluba posljednje tri godine, no uz njegov je rad vezana od svojih tinejdžerskih dana. Za Glas Podravine ispričala je kako se (s)našla u tom poslu, koliko dugo je u ugostiteljskoj branši i s čime se sve susretala.
– U ugostiteljstvu sam već dugih 27 godina i moglo bi se reći da sve ‘cake’ imam u malom prstu. Iako sam po struci odjevni tehničar, nikada se nisam vidjela u tom poslu. Negdje između trećeg i četvrtog razreda srednje škole zajedno s prijateljicom tražila sam posao kako bih si nešto zaradila tijekom ljeta i tako sam počela konobariti u Orinocu. Bilo je to sada već davne 1996. godine – prisjetila se Tanja svojih početaka rada u ugostiteljskom svijetu.
Po završetku tog presudnog ljeta ostala je raditi kao konobarica u noćnom klubu tijekom vikenda, a nakon školovanja u njemu se zaposlila za stalno. Nakon tri godine izbivanja iz Orinoca, u njega se 2003. godine vratila kao poslovotkinja, a 2019. godine postala mu je i vlasnicom.
Velika i složna obitelj
– Orinoco je moj dom, posebice jer sam veliki dio života radila ovdje i nekako mi je prirastao srcu. Velika mi je želja bila jednoga dana i sama voditi ovaj bar. To mi se i ostvarilo pa sam danas zadovoljna vlasnica, direktorica, poslovotkinja, a po potrebi i konobarica – govori nam Tanja.
No, vođenje noćnog bara ponekad je vrlo naporan posao. Tanja kaže kako taj dio posla lakše savladava zato što ima odlično osoblje i zaštitare pa se napor vrlo brzo zaboravi.
– Mi smo kao velika obitelj i funkcioniramo kao jedno. Međusobno si pomažemo i nadopunjujemo se i samo tako posao može glatko teći – naglašava.
Smatra kako posao u noćnom baru nije za ljude koji žele uspješne veze i ljubavni život.
– Svaka čast izuzecima, ali iz prve ruke mogu reći da je vrlo teško održati stabilnu vezu i ovaj posao. Kada konobarite ili vodite noćni bar, često radite prekovremeno. Teško je partneru objasniti činjenicu da ste nakon devetsatne smjene odlučili ostati i popiti pivo ili nešto drugo da ‘resetirate” mozak – priča nam.
Tanja svoj posao živi pa tako od ponedjeljka do četvrtka kada u Orinocu kreće noćni život, priprema i nabavlja robu, dogovara glazbu, preusmjerava osoblje za rad i drugo. Od četvrtka do subote je zajedno sa svojim osobljem u noćnom baru od 19 do najmanje 4 sata ujutro.
– Svaki, ama baš svaki vikend sam ovdje od-do. Ništa ne prepuštam slučaju. Perfekcionistica sam po prirodi i volim biti u tijeku sa svime, a kako su mi moji gosti najvažniji i sve se vrti oko toga da su oni dobro zbrinuti i sretni, moram biti prisutna da bi sve teklo kao po loju – govori nam ova žena zmaj čiji se bioritam, kaže, posložio da radi više noćnih nego dnevnih smjena i sada jedino tako može normalno funkcionirati.
Iako se tijekom niza godina nagledala svega i svačega, Tanja nam je rekla da svoj posao ne bi mijenjala nizašto na svijetu.
– Ljudi su ponekad teški. Morala sam naučiti čitati misli i čitati s usana jer se većinu vremena ne možete osloniti na svoje osjetilo sluha. Prvo zato što je muzika iznimno glasna, drugo jer su gosti otprilike na dva promila i frfljaju. Ali sve se to da izvesti ako čovjek ima volje i već nakon nekoliko uspješno odrađenih mjeseci možete raditi za FBI – govori nam u šali Tanja.
Smjena generacija
S obzirom na broj godina koje je provela u ugostiteljstvu, Tanja je pravi svjedok vremena. Priča nam kako je primijetila da su se gosti, glazba i društvo općenito itekako promijenili. Nekada prije se, kaže, slušalo sve. Danas narodna glazba prevladava, no ipak, Tanja se trudi taj dio promijeniti pa često ‘ubaci’ house i trash stranu ili domaću glazbu. Možda najveća promjena je ta da danas mladež puno ranije izlazi, a što se tiče zabave, kaže kako su se ljudi zabavljali i prije i danas i upravo ju ta zabava i sreća ljudi drži u ovom poslu.
– Kad vidim da je u baru dobar ‘štimung’ i da svi plešu i uživaju, tada sam i ja sretna i imam motivaciju za dalje. Tada mi ništa nije teško i naporno – naglašava.
Alkohol je, kaže, oduvijek bio sredstvo bez kojeg uglavnom da i nema dobre zabave. Tako je i danas, samo što se više piju miksevi različitih pića. Pivo, bambus, gemišt i žestoko su klasika i konstanta koja se ne mijenja s godinama.
– Simpatično je kada mi dođu djeca mojih poznanika i prijatelja s kojima sam i sama izlazila. Mnogi me čak zovu ‘mama’ ili ‘teta’ ili mi govore: ‘Bok teta Tanja, pozdravila vas je moja mama’… Ipak, najviše se veselim svojim starim prijateljima koji usprkos godinama i dolaze kod mene, ne bismo li se prisjetili naše mladosti i zajedničkih ludorija – govori nam.
Iz vikenda u vikend Tanja mijenja DJ-e, vrstu glazbe, dovodi nove glazbene sastave, a sve kako svaki vikend ne bi bio isti i kako bi svima udovoljila.
Ovaj posao, kao i svaki drugi, ima svoje pozitivne i negativne strane. Pozitivna strana za ovu su vlasnicu bara dobra zarada, uvijek veselo osoblje i ekipa koja dolazi, a negativna su pojedinci koji rade probleme, izazovu svađu, tučnjavu i slično. Pod negativne stvari ubraja i noćni rad koji ipak nije za svakoga.
– Ponekad sam više bedasta nego većina mladeži, ali smatram da samo tako mogu i raditi ovaj posao u kojem sam cijeli život. Mladost, dobra glazba i zabava me drže i ako tako nastavim, ovdje ću biti još sigurno 10 godina – kazala nam je ova jaka žena kojoj bi, imamo dojam, mnogi muškarci zavidjeli na energiji i sposobnostima.
– Ovdje imam obitelj o kojoj sam samo mogla sanjati i zajedničkom sinergijom smo nepobjedivi – zaključila je na kraju Tanja Lončarić.
