‘Moštek, moštek, ja te krstim u ime joca vina, njegova sina svetog Martina i odsad nadalje budeš se zval vino’ – riječi su koje izgovaraju vinski meštri na ceremonijalu krštenja vina. Prošlo je Martinje, a mošt odnosno mlado vino su pokršteni uz glavnu riječ na ceremonijama diljem regije koju su vodili vinski meštri. Upravo smo zato istražili kako postati vinski biškup ili, točnije, vinski meštar.
Na početku mjeseca, nakon dvije godine pauze, 5. studenog održana je 15. po redu Velika martinjska špelancija pod organizacijom županijske Turističke zajednice. Projekt je to kojim se želi njegovati tradicija martinovanja, a pravilo je da se svake godine Velika martinjska špelancija održi u drugom županijskom gradu. Vinski meštri okupljaju se nekoliko dana prije samog Martinja jer su na taj dan svi zauzeti obavezama, druženjima i krštenjima. Martinje se obnaša uglavnom u sjevernoj Hrvatskoj dok je u Slavoniji zastupljenije Vincekovo, a jug Hrvatske Martinje uopće ne poznaje.
– Mi nastavljamo tradiciju križevačkih štatuta i koprivničkih regula, to su pisani zakonici lijepog ponašanja u društvu, za stolom, kak’ se obnaša Martinje, kak’ se drže zdravice domovini, pajdašiji, to se sve nekad upisivalo i poštivalo. Važno je lijepo piti, ali se ne napiti – rekao nam je u razgovoru Krešo Blažek, jedan od najpoznatijih vinskih meštara naše županije.
Svaka regija ima vlastite martinjske vizije i pisane zakonike koji su vrlo slični.
– Važno je naglasiti kako mi želimo izbjeći sve konotacije s Crkvom, iako naša ‘obleka’ malo asocira na Crkvu. Mi sebe nazivamo Martinima, ja sam Martin Koprivničko-Draganovečki, imamo Martina Kostanjevečkog, Martin od Kutjeva, i slično. Svi imamo prefiks Martin pa si svako dodaje naziv regije ili područja s kojeg dolazi – kaže Blažek.
Meštri martinjskog ceremonijala svake godine na vinskom skupu biraju velikog meštra koji štambiljem narednih godinu dana rukovodi njihovim martinjskim bratstvom, propisuje dekrete ponašanja i šalje ostale Martine da šire vinovjeru. No, zanimalo nas je kako postati vinski meštar odnosno vinski biškup.
Uvjeti
– Vinski meštar mora imati bar 100 kil’. Važemo ga i mora imati najmanje toliko jer su nam počeli dolaziti sakakvi pilipari, 70-godišnjaci koje vetar otpune. Granica je najmanje 30 godina, no to nije fiksno, ali treba biti ozbiljniji čovjek – govori u humorističnom tonu Krešo Blažek.
Nekako se podrazumijeva da onaj tko se pojavi i želi biti vinski meštar poznaje ljude u svojoj regiji koji vole tradiciju i običaje, da ih ‘vrbuje’ da dođu na njihovu vinodu da bi jednog dana postali meštri. Tamo prve godine stasaju kao vinoštranti, imaju svog mentora koji ih vodi po susretima gdje uče kako se ponašati te, ako zadovolje, iduće godine postaju prvoletniki, pa drugoletniki i tako dalje.
– Nakon toga postaju kandidati za martinjskog meštra, a tek onda petu godinu mogu postati vinski meštri, to jest biškupi. Ove godine skupila su se 32 martinjska meštra iz cijele sjeverne Hrvatske i tek 15 onih koji će to tek postati. Od tih 32, njih 19 je iz naše županije. Imali smo Martina iz svih krajeva, iz Rijeke smo imali Martina Primorskog, iz Kutjeva smo imali dva vinska meštra, iz Turopolja i Varaždina po dvojicu, iz zagrebačkog prigorja, Zagreba, Kašine, dolaze sa svih strana zbog ljubavi prema tome, a ne novaca – naglašava Blažek pa dodaje da su oni tu da promoviraju vino, a pridruže se i udruge vinara, vinogradara i voćara naše županije, ali i prominentni vinari iz Koprivničko-križevačke i drugih županija.
Ove godine partner je bila susjedna Virovitičko-podravska županija i oni su imali svoje vinare koji su se predstavili, a na druženju je bila ogromna gužva jer je stiglo petstotinjak ljudi.
– Ono najvažnije je da smo imali humanitarnu notu. Prikupljeno je i donirano više od 16.000 kuna za Udrugu invalida Koprivničko-križevačke županije – dodaje Blažek.
Rijetko vidimo ženske vinske meštre, pa nas je zanimalo zašto je to tako.
– Zezamo se stalno na tu temu, ovi mlađi meštri bi htjeli da ima pokoja žena, da se osnuje red martinskih sestrica, pa onda mi stariji velimo da smo mi zadnji bedem obrane od žena jer da k nama tu dođe žena, bilo bi rasulo – govori Blažek s osmijehom.
ŠIRENJE VINOVJERE
Cilj svega, naglasio je opet, jest održati tradiciju i ljubav prema svemu, prema toj grani vinogradarstva, promovirati ga, napraviti dobru priču. Sam tijek ceremonijala propisan je križevačkim štatutima i regulama i meštar mora izabrati kuma moštu, poganinu, ‘moštakoviću’ koji će odgovarati na Martinova pitnja u ime toga mošta. Taj pak mora obećati da mošt nije opsjednut mušicama, ružnim mirisom, da neće stavljati vodu i sumpor u njega, da je od prave vinodarske loze. Svi tijekom ceremonije piju, no bit je piti, ali se ne napiti.
– Svakog vino zna prevariti, dogodi se, sve ovisi od samog meštra i prigode, javnog prostora ili zatvorene fešte negdje u vinogradu, no svi mi meštri moramo paziti i biti odgovorni, nikoga uvrijediti ili povrijediti – kaže Blažek koji je prošao cijelu sjevernu Hrvatsku obnašajući dužnost vinskog meštra. Razlike u ljudima, jasno, ima.
– Podravci su ponekad i previše stegnuti, teško se opuste, pogotovo na nekakvim feštama, oni k’o da gledaju kaj bu sused do njega napravil, hoće li ruke podići više pa da i on to napravi. Međimurci su puno opušteniji, posredniji, ne moraš ih deset puta zvati da poigraju nekakvu igru na ceremonijama. No, općenito vrijedi za sve – mi meštri jesmo tam da napravimo ceremonijal, ali ako ti ne dođeš s namjerom da se zabaviš, opustiš, onda se nitko ne može zabaviti – dodao je za kraj.
Blažek je inače bio dugogodišnji djelatnik županijske Turističke zajednice koja je pokrenula Veliku martinjsku špelanciju. Spomenimo još kako kandidata za vinskog meštra uvijek ima pa je ove godine primljeno sedam novih velikih meštri, a pet kandidata tu će titulu dobiti nagodinu.
