Prvi čagalj na prostorima Podravine zamijećen je prije koju godinu i od tada lokalni lovci intenzivno prate kretanje ove izrazito invazivne životinje. Kako nam je objasnio Koprivničanac Krešimir Krapinec, profesor na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije koji se specijalizirao za pitanja lovnog gospodarenja, čagalj spada u porodicu pasa i najbliži je srodnik vuku.
– Po gabaritima njega je najprikladnije smjestiti između vuka i lisice, ali pokazao se puno prilagodljivijim od spomenute dvije vrste – kaže Krapinec.
Govoreći o čagljevima u Podravini kaže da oni trenutno obitavaju uz Dravu i Bilogoru. Uz rijeku, pretpostavlja se, obitava 20-ak grla.
Na pitanje je li opravdan strah od čagljeva, Krapinec kaže da jest pa čak i u našem prostoru gdje prividno nisu prisutni u velikom broju.
– Čagalj se izrazito brzo širi. U prostor Hrvatske dopire linijom Bugarska – Mađarska. Bez obzira što u Podravini nije izrazito rasprostranjen, njegova populacija može u krakom razdoblju doslovce eksplodirati. To svakako nije dobro za srneću divljač čiji broj rapidno opada tamo gdje se pojavi taj izuzetno inteligentan, odnosno lukav predator – upozorava Krapinec i dodaje kako prisutnost ove divlje životinje koja se, usput rečeno, može križati i s domaćim psom, ne treba olako uzeti u obzir.
Čagalj osim srneće divljači napada i domaću stoku poput ovaca, koza pa čak i teladi što danas nije rijedak slučaj u Baranji. On živi u obiteljskom čoporu koji broji otprilike do šest jedinki.
– Riječ je o leglu koje je do godine uz ženku pritom učeći o vještinama neophodnim za preživljavanje u divljini. Čopor je izrazito dobro organiziran, a to dokazuje način na koji se čagalj širi prostorom. Naime, ženka tjera mladunce u izviđanje i na taj način prikupljaju informacije o mogućem daljnjem osvajanju terena. Izviđači su izrazito sposobni u svom zadatku – tvrdi Krapinec.
Prirodne granice ne predstavljaju mu problem, a tu činjenicu Krapinec potkrepljuje pomorom ovaca na Korčuli za što je krivac upravo čagalj.
Naši susjedi Slovenci, kad se čagalj pojavio unutar njihovih granica, zabranili su njegov izlov dajući mu status zaštićene životinje. Danas se tamo širi neslućenom brzinom pa shvaćaju da su ishitreno donijeli odluku o zabrani lova. Te činjenice moramo biti svjesni i mi u Hrvatskoj, kaže Krapinec.
– Cijenim zalaganja i brigu raznih udruga za zaštitu životinja i njihov je rad neophodan, ali žao mi je što ponekad nas koji se bavimo lovnim gospodarenjem doživljavaju kao neprijatelje. Takav stav je dosta uočljiv kad se potegne pitanje prisutnosti čagljeva jer čini mi se da nisu dovoljno svjesni da se radi o životinji koja predstavlja ozbiljnu prijetnju ostaloj divljači, a ujedno i domaćim životinjama – naglašava Krapinec čije je stručno stajalište da se čaglju treba ograničiti populacija i stalno je držati pod nadzorom. U suprotnom, smatra, stvorit ćemo si problem koji će biti teško kontrolirati. On će se očitovati u smanjenu populacije srneće i druge divljači, a rastom broja čagljeva.
