U prostranstvima Instagrama prije kojih godinu dana naišla sam na jedan mali dragulj koji na jednom mjestu okuplja i objavljuje fotografije starih podravskih hiža, bunara, križeva krajputaša i kapelica iz Koprivnice i njene okolice.
– S obzirom na to da se puno krećem po gradu i bližoj okolici, promatram i fotografiram, jedan od interesa su mi i starine i povijest grada i općenito života na ovom prostoru pa sam odlučio staviti sve na jedno mjesto, više kao nekakav osobni album – priča mi Danijel Arko koji se krije iza profila ftrgnuti_cajger.kc na kojem trenutno broji nekoliko stotina fotografija i isto toliko pratitelja.
Danijel je po prirodi pomalo nostalgičar pa ga privlači sve što je na neki način vezano uz prošlost. Na svojim fotografijama želi ovjekovječiti lokacije prije nego one u potpunosti nestanu.
– Moj profil svojevrsna je mapa za ljude koje eventualno zanimaju slične stvari, a fotografijama želim potaknuti svoje pratitelje da više gledaju oko sebe, zapažaju i razmišljaju o svemu što nas okružuje, jer puno stvari uzimamo zdravo za gotovo – objašnjava te dodaje kako je ime profila izabrao nasumce. – Namjerno je bilo samo to da bude na podravskom dijalektu, što je na kraju dobro i ispalo jer ftrgnuti cajger bi se mogao povezati s pokvarenim satom, odnosno mjestom gdje je vrijeme stalo – kaže Danijel.
Na njegovom profilu najbrojnije su fotografije bunara koji predstavljaju središnji dio tradicionalnog dvorišta, zatim hiže građene blatom i pletenom šibom te kuće sa bogato ukrašenim pročeljima, a tu su i križevi krajputaši i kapelice pored kojih su se nekada davno prolaznici i putnici znali zaustaviti, odmoriti i duhovno promisliti.
Na svojim lutanjima Danijel je tako prohodao Močile, Starigrad i Bakovčice koji mu nisu bili toliko poznati.
– Djed je imao vinograd u Draganovcu pa je svaki odlazak tamo uključivao odlazak u šumu i šetnju, tako da sam kao dijete, zajedno s bratom, prehodao Draganovec uzduž i poprijeko. Na Vinici isto imam bliže rodbine kod koje sam u djetinjstvu provodio dosta vremena, tako da mi je i taj kraj bio prilično poznat – priča Danijel no naglašava kako se i na poznatim lokacijama nađe neka uličica, kuća ili detalj koje prije nije primijetio.
– Ponekad idem pješice, ponekad biciklom, a ponekad mi u prolazu, u vožnji autom, za oko zapadne neki kadar za koji mislim da bi bilo dobro snimiti, pa to napravim kasnije. U šetnje idem sam, ponekad sa obitelji, a zna se desiti da u glavi imam određenu lokaciju pa odem samo fotografirati. Nisu to duge šetnje, par kilometara – objašnjava Danijel te dodaje kako uz fotografiju voli i ribolov, glazbu te boravak u prirodi.
Fotografije Danijela Arka otkrile su mi nepoznat svijet u poznatome okruženju koji mi je sve ove godine doslovce bio pod nosom. Možda mi je to znak da ubuduće hodam dignute glave, jer gledanjem u pod neću otkriti ništa. Silva Jambrešić
