Za Štefaniju Novak na prvu biste rekli da je obična umirovljenica; čita Tadijanovića, rješava križaljke, tu i tamo pogleda nešto na televiziji, a svoje dane zbog korone i bolesti uglavnom provodi u kući. To bi vam vjerojatno i sama rekla, jer je takva, skromna i samozatajna.
No, baka Štefanija je i članica Literarne sekcije KUD-a Podravka Koprivnica, Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici i Hrvatskog sabora kulture, iza sebe ima tri objavljene knjige (od kojih je dvije objavila prošloga mjeseca) a nedavno je proslavila 93. rođendan! Unatoč teretu kojeg tolike godine nose, a kojeg ne skriva niti ga poriče, baka Štefanija svakog dana zapisuje stihove i zabilješke u svoje bilježnice kojih se kroz godine podosta nakupilo.
– Pišem od svojih školskih dana. Nedavno sam, primjerice, pronašla nekoliko starih bilježnica u kojima sam pisala razne smiješne pričice. Baš su me nasmijale. Imala sam oko 10 kilograma takvih bilježnica, no kako sam objavila pjesme i priče iz nekih od njih, odlučila sam ih baciti jer zauzimaju mjesta – priča baka Štefanija koja je davnih dana pisala i za Glas Podravine i to pod pseudonimom Janica z goric.
Godine 1957. u književnom časopisu Život koji je izlazio u Sarajevu objavljeno je nekoliko njezinih radova, a u tjedniku koji je izlazio u Zagrebu povodom natječaja ‘Roman pišu čitaoci’ dva rada nagrađena su drugom i trećom nagradom. Svoje je tekstove slala i za Opatijski festival zabavne glazbe.
– Radio Zagreb je raspisao natječaj za tekst za festival zabavne glazbe u Opatiji. Poslala sam dvije-tri svoje pjesme od kojih im se najviše svidio tekst za pjesmu Calypso koju su na kraju uglazbili. Pjesma je bila jako popularna i puno se izvodila – prisjeća se baka Štefanija koja inače sudjeluje na raznim natječajima poezije i proze. Tako je 2017. nagrađena na natječaju ‘Draga domaća riječ’ u Ivancu, a 2018. je primila Priznanje Hrvatskog sabora kulture za prozno djelo ‘Moj deda John’, pisano na kajkavskom jeziku.
– Moj materinji jezik je koprivnički kajkavski u kojem se od vokala upotrebljava ‘u’, a preko Galovićevih radova upoznala sam bogato podravsko narječje i riznicu riječi svokalom ‘o’. Na kraju, kaj ostaje isti – dodaje baka Štefanija.
Galović je njezino veliko nadahnuće pa stoga ne čudi što je nekoliko posljednjih stranica knjige Rođenje pjesme posvetila upravo njemu.
– Galović i ja smo povezani na razne načine: kao mlada djevojka dobila sam na poklon od prijatelja njegovu knjigu Pjesme i eseji. To je bilo prije nego je otišao u vojsku iz koje se nije vratio, baš kao ni Galović. Od toga je prošlo više od 70 godina. I dan danas rado čitam tu knjigu iako joj korice već lagano popuštaju. O Galoviću sam puno čula i od svoga oca jer smo imali vinograd ispod njegove kleti, a igrom sudbine, ulica u kojoj danas živim nosi njegovo ime jer vodi prema Peterancu, Galovićevom rodnom selu – priča nam ova simpatična umirovljenica.
Štefanija je jedna od najstarijih članica Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici, a nedavno je ostvarila svoju izdavačku trilogiju u Maloj biblioteci Ogranka. Svoju prvu zbirku pjesama Ako bi ljubavi nestalo objavila je 2018.godine, a prošloga je mjeseca koprivničkoj javnosti predstavila i preostala dva književna djela, zbirku poezije Rođenje pjesme te roman u prozi Priče s perjem. U knjizi Rođenje pjesme objavila je štokavske i kajkavske pjesme, a roman Priče s perjem govori o staroj predratnoj građanskoj Koprivnici prije Drugog svjetskog rata i otkriva nam pregršt kulturno-povijesnih i etnografskih informacija o našem gradu i običajima njegovih stanovnika, a sve kroz pogled male djevojčice koja promatra svijet i zbivanja oko sebe u svojoj obitelji i ulici.
– Baka Štefanija naša je vrsna članica Ogranka i iznimno smo na nju ponosni. Svojim je djelima iskazala privrženost nakladništvu Matice hrvatske i njenim trajnim ciljevima u očuvanju kako standardnog jezika tako i naše podravske urbanizirane kajkavštine koja je najvažnije i najsnažnije identitetsko obilježje podravskog naroda – rekao je Dražen Ernečić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici.
Zanimljivo je i za spomenuti kako je knjiga Priče s perjem ilustrirana crtežima Branka Dolenca i same autorice, dok zbirku Rođenje pjesme krase fotografije čije su autorice unuke Adela Medvedac i Iva Pintarec. Predgovore obiju knjiga napisala je poznata koprivnička književnica Maja Kušenić Gjerek.
Kao što je i sama rekla, u svojem dugom životu, iz patnje zbog smrti njezinih najbližih i najvoljenijih, baka Štefanija se kroz pisanje udaljava od tereta kojeg joj je donio život. Nije lako jer godine nose svoje, ruka je još koliko-toliko sluša, no sluh i vid su sve slabiji. Njezina je životna poruka ta da borba traje sve dok smo tu. Nakon razgovora baka Štefanija mi je poželjela samo sretne dane, a to od srca želim i ja njoj. Silva Jambrešić
