Mustre, muštre, majlarija i valcanje ili valkanje; sve su to nazivi za zaboravljeni dizajn kojim su Podravci ukrašavali zidove. Zidovi starih kuća tradicionalno su se bijelili (vapnili) gašenim vapnom, no neizbježni je građanski utjecaj početkom prošloga stoljeća tu tradiciju izmijenio prvo sve češćom upotrebom raznih boja za vapnjenje, a onda i karakterističnog dezena kojeg zovemo mustra, a koji je najprije bio poznat iz tkalačke prakse.

Mustra je zapravo naziv za geometrijski uzorak na posebnom valjku za koji se boja najčešće izrađivala od krede u prahu, mlijeka i ljepila. Mehanizam ‘valjkanja’ je zapravo vrlo jednostavan: na posudi za boju s drškom postavljena su dva valjka, donji koji je umočen u boju i i gornji gumeni valjak s izrezbarenim uzorkom kojim se boja nanosi na zid. Ti su uzorci bili pretežito cvjetnih motiva, no mogli su se naći i razni apstraktni, geometrijsk pa čak i zoomorfni ili antropomorfni uzorci, a ovaj je način ukrašavanja zidova bio popularan u cijeloj sjevernoj Hrvatskoj i mnogima je još i danas u pamćenju iz kuća baka i djedova. Valjke su najčešće izrađivali kožari i soboslikari te ih se moglo posuđivati ili iznajmljivati za određenu nakndanu, a zanimljivo je da su se poslom ‘majlarije’ i ‘valcanja’ gotovo podjednako bavile i žene i muškarci. Snalazili su se i oni koji nisu mogli doći do valjaka pa su procesom nalik zidnom štambiljanju boju na zidove nanosili makovim čašicama preprezanim na pola.

Ova svojevrsna preteča tapeta bila je skromnija i jeftinija zamjena za skupocjene svilene i papirnate zidne tapete, a danas ponovno dobiva na popularnosti i oni koji su nakloni retro dizajnu interijera nerijetko će posegnuti upravo za mustrama. Takav način ukrašavanja ima i vrlo praktičnu primjenu jer neprekinuti vertikalni uzorci koji se protežu od poda do stropa nisku prostoriju mogu naizgled povisiti, a vodoravni sniziti.
Vjerojatno najveću domaću zbirku mustri ima koprivnički kolekcionar, slikar, pjesnik i branitelj Nenad Marinac koji ju je 2012. godine i izložio u suradnju s Muzejom grada Koprivnice. Marinčeva zbirka mustri broji oko sedam stotina raznih valjaka i jednako toliko različitih ornamenata i uzoraka, sakupljanih u više od dvadeset godina.








