Nada Šešić, doktor specijalist dječje i preventivne dentalne medicine, folklorom se bavi od ranog djetinjstva, a u ponedjeljak biti potvrđena za Nagradu za životno djelo Grada Koprivnice. Prije četrdeset godina odigrala je jednu od ključnih uloga u osnivanju današnjeg Folklornog ansambla Koprivnica, a ususret ovom velikom priznanju, ali i skorašnjem nastupu Folklornog ansambla povodom obilježavanja 665. rođendana Koprivnice, otkriva kako je pomirila znanost i umjetnost, zubarstvo i folklor.
Vjerujem da nitko ne očekuje da će primiti Nagradu za životno djelo. Kakav je osjećaj?
– Svatko kada radi, radi iz svoje potrebe, savjesti, ljubavi, entuzijazma i znanja, naravno da nitko ne razmišlja o nagradama. Uvijek sam se vodila jednom Tagorinom mišlju: sanjao sam da bi život trebao biti radost. Probudio sam se i shvatio da je život napor. Radio sam i uvidio da je u naporu radost. To je Tagora rekao i mogu to potvrditi jer svaki čovjek koji na posao ide s ljubavlju, znanjem i poštovanjem i doživi dobre i pozitivne rezultate za sebe i ljude oko sebe, onda je to sreća i radost. Ovakvo jedno visoko priznanje je šlag na tortu i dokaz da je čovjek radio dobro, savjesno, pošteno i da je to okolina prepoznala. Lijep je to osjećaj.
Ljudi koji Vas znaju komentiraju kako je nagrada ide u prave ruke. Znači li to možda i više od same nagrade?
– To mi je posebno drago i ponosna sam. Naravno, svi mi kroz život idemo najbolje kako možemo i znademo i drago mi je da sam ja išla s dobrom energijom koju ljudi znaju cijeniti.
Čitaju Vašu biografiju, uočio sam da ste zapravo doktorica specijalistica dječje i preventivne dentalne medicine, a završili ste u folkloru. Prilično neočekivano.
– Da, neočekivano. Moram prije svega reći da je netko pogrešno protumačio da sam rođena u Sarajevu jer sam se rodila u Bjelovaru, ali sam u Sarajevu studirala stomatologiju i po završetku sam dobila posao u Koprivnici i ostala. Folklorom sam se zapravo sasvim slučajno počela baviti u osnovnoj školi. Profesor koji je predavao matematiku je također bio folkloraš, polazio je škole folklora, vodio je KUD Golub u Bjelovaru i nije pitao tko želi ići na folklorni ples, nego je birao bolje učenika i rekao nam da dođemo. Ja tada nisam niti znala što je to niti čula za riječ folklor. Tada sam počela plesati i to mi se svidjelo, pronašla sam se u tome i nastavila i kroz srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje. Po dolasku u Koprivnicu sam tražila postoji li neku folklorno društvo i uključila se. Sama sam si plaćala škole folklora i godišnji odmor bio je posvećen upravo tome. Drago mi je što sam pronašla taj svoj put, što smo uspjeli mnogo toga zabilježiti, da smo napravili ovako krasan i reprezentativan folklorni ansambl u Koprivnici, jako sam sretna zbog toga. Sretna sam i što u našoj županiji postoje mnoge grupe koje djeluju i čuvaju našu folklornu baštinu, našu tradicijsku kulturu, dio našeg zavičajnog i nacionalnog identitea.
Kako je uopće došlo do osnivanja Folklornog ansambla Koprivnica? Koliko se toga promijenilo u shvaćanju važnosti takvih društava nekad i sad?
– Puno je godina, ali brzo prođu. Ja sam u folkloru više od 40 godina, a Folklorni ansambl Koprivnica ove godine slavi 40. obljetnicu rada. Kada sam došla u Koprivnicu, hodala sam po centru i tražila gdje ću čuti neke folklorne pjesme, nekoga da negdje ima probu… Postojala su dva društva, KUD Bratstvo u kojemu je bilo samo par ljudi, nisu imali ni glazbu i KUD Fran Galović . Oni nisu imali ni voditelja, to su bili entuzijasti koji su se samoinicijativno skupili i pokušavali nešto raditi. Ja sam se uključila u ta društva, ali nismo ništa mogli napraviti jer su dva društva previše za ovako mali grad, i zbog prostora i financija i stručnog vodstva. Napravili smo inicijativu da se društva spoje i tako je 1. veljače 1981. Osnovan Folklorni ansambl Koprivnica. Nije to otpočetka bio ansambl, ali zahvaljujući našem radu i kvaliteti, 2011. smo prerasli u ansambl što je najviša kategorija kulturnog rada u amaterizmu. Mislim da danas svi građani znaju za taj ansambl i znaju čime se on bavi, a kada sam ja došla raditi, pitala sam ljude postoji li nekakvo folklorno društvo u gradu i, vjerujte mi, nitko nije niti znao postoji li tako nešto u Koprivnici.
Koliko danas članova ima ansambl? Što pripremate za nastup u povodu Dana grada Koprivnice?
– Ne mogu reći da nas je previše jer ja nikada nisam zadovoljna brojem koliko nas ima. U gradu postoji veliki broj udruga, izazova za mlade, a tu je i tehnologija i taj broj bi mogao biti i veći. Nas uvijek ima osamdesetak aktivnih članova. Kao što sam rekla, osnovani smo 1981. godine, a već smo sljedeće godine imali cjelovečernji koncert kojim smo se predstavili gradu i koji sam tada nazvala KUD Koprivnica svome gradu. Taj je naziv ostao do danas i 12. studenog će se u Domoljubu ponovno održati cjelovečernji koncert tog naziva. S ponosom mogu istaknuti da smo ponovno krenuli raditi s našim seniorima, ljudi koji su nekada bili u društvu, ali su se zbog obiteljskih i poslovnih obaveza prestali time baviti. Sada su se vratili i nastavili gdje su nekada stali pa će u Domoljubu nastupiti tri generacije, djeca od vrtićke do osnovnoškolske dobe, prvi ansambl i ansambl seniora. Bit će tu i nekih malih iznenađenja, no o tome sada ne bih previše, već pozivam sve da dođu na koncert.
