Jednomsjenska nastava nedosanjani je san našeg grada i naše županije. Djeca, roditelji i vlasti o tome svakodnevno sanjaju već godinama, a onda se bude u gorkoj realnosti u kojoj djeca nastavu nastavljaju pohađati dvosmjenski ili uopće ne idu u školu, znate već zbog čega. Ove bi godine barem jedan dio tog nedosanjanog sna trebao postati stvarnost pa bi do kraja godine nekoliko stotina naših mladih kognitivnih snaga trebalo krenuti u sasvim novu školu na Podolicama. No, kao što se sve stvari na ovome svijetu nekako zovu, a mi smo, koliko znamo, jedina vrsta dovoljno pametna da stvari arbitrarno imenujemo svojim imenom, škola na Podolicama morat će se nekako zvati i netko će o tome morati nešto odlučiti. Ajmo redom.
Nova osnovna škola na Podolicama gradi se u koprivničkom kvartu Podolice. Ako u Google upišemo podolice, dobit ćemo nekoliko rezultata koji to potvrđuju pa je tako na vrhu mrežna stranica karta-hrvatske.com koja na vodi na kartu Koprivnice i onaj poznati geolokacijski pin smješta upravo na kvart koji se i na krati zove Podolice. Drugi rezultat je onaj sa službenih mrežnih stranica Grada Koprivnice gdje se školu na Podolicama radno naziva ´OŠ Podolice´ i gdje možemo čitati o predstavljenom inicijalnom idejnom rješenju ´OŠ Podolice´, a ostali rezultati pretrage mahom su razni oglasi za prodaju raznih nekretnina na lokaciji Podolice. Dakle, Podolice zaista postoje, zovu se Podolice, tamo se gradi osnovna škola radnog naziva ´Podolice´, a Google ju kao takvu nedvojbeno prezentira i prepoznaje. Ako pak u sveznajuću internetsku tražilicu upišemo ´osnovna škola Podolice´, dobit ćemo 287 rezultata s raznih izvora koji nas vode do 287 raznih tekstova u kojima možemo pročitati više o ´potpisivanju ugovora o radovima na izgradnji osnovne škole Podolice´, pogledati fotogaleriju koja prikazuje kako napreduju radovi na ´OŠ Podolice´, gledati video u kojem Milanović polaže kamen temeljac za školu naslova ´Predsjednik Milanović na polaganju temeljca OŠ Podolice´ pa čak pregledati i tender za ´opremu kuhinje Osnovne škole Podolice u Koprivnici´. Dakle, nova škola koja se gradi u koprivničkom kvartu Podolice i koja se u dokumentima radno naziva OŠ Podolice i o kojoj kao o školi OŠ Podolice možemo čitati na čak 287 mjesta, uključujući i tender za opremanje kuhinje OŠ Podolice, postoji i internet, vlasti i svekoliko pučanstvo ju kao takvo prezentira i prepoznaje i sasvim bi logično bilo da arbitrari imenovanja stvari i tu stvar imenuju arbitrarno logičnim imenom odnosno i jednostavno Podolice.
Međutim, čini se da nije sve tako jednostavno. Naime, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata na adresu Grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije uputila je prijedlog da se Osnovna škola Podolice zove Osnovna škola Josip Friščić. O Udruzi hrvatskih branitelja Domovinskog rata i pokojnima sve najbolje, no taj je prijedlog, uz sve dužno poštovanje, najpristojnije rečeno, deplasiran. Prvo, jedna takva udruga ne bi se trebala opterećivati time kako će se zvati neka osnovna škola u koju će ići osnovnoškolci, a koji su jedni od rijetkih u ovoj zemlji koji imaju tu sreću i privilegiju da sa stvarima vezanim uz Domovisnki rat ne moraju imati veze te ih s takvim stvarima ne bi trebala opterećivati pa čak i ako, kako kažu, se radi o imenu i čovjeku koji je za života ostvario zavidnu političku karijeru, bio sudionik rata i ostavio nam Piškornicu. Drugo, ako se škola baš po nekome i mora zvati, mogla bi kao četvrta osnovna škola (koja će se, budimo realni, kad-tad zvati ´četvrta osnovna´ ma kako god se zapravo zvala) slijediti tradicionalnu nomenklaturu i zvati se po nekoj povijesnoj ličnosti poput domaćeg književnika Antuna Nemčića Gostovinskog, vodeće osobe koprivničkog amaterskog kazališta Đure Estera ili po našem jedinom lokalnom antologijskom hrvatskom pjesniku Franu Galoviću (Braća Radić tu su malo out of place, no ta je škola današnje ime dobila 1992. godine pa možemo shvatiti odakle duh pozivanja na slavne hrvatske ličnosti koje su se u povijesti borila protiv raznih agresora i opresora). Osnovna škola Podolice mogla bi se, dakle, zvati prema Vinku Vošickom ili Paji Kanižaju (uostalom, buduća ulica u kojoj će se nalaziti buduća škola nosit će upravo to ime) ili možda Ivanu Generaliću ili Slavku Löwyu ili, ako poželimo biti suvremeniji i rodno ravnopravniji, Zlati Bartl (nezgodno je, doduše, što je se navodno dovodi u vezu s ustaškim pokretom, ali kao da je to ikad ikome u Hrvatskoj smetalo), baki Mariški, Pavlu Gažijui, braći Malančec, ili čitavom nizu povijesnih koprivničkih ličnosti bez kojih ovaj grad ne bi bio grad.
Ali ne, jedini pristigli prijedlog je baš Josip Friščić i to ne apostrofirajući njegove zasluge u izgradnji škola i društvene brige o djeci predškolske dobi i osnovnog školstva, nego zato jer je postigao zavidnu političku karijeru. Bravo. I treće, a možda i najvažnije, osnovna škola na Podolicama koju u kolektivnoj lokalnoj svijesti svi znaju i zovu upravo Osnovna škola Podolice, a koja se tako radno zove i u dokumentima i na tenderima, mogla bi se jednostavni zvati, pazite sad, OŠ Podolice. Mind blowing! Amazing! Revolutionary! Wow! Nadam se, zato, da će se o imenovanju buduće OŠ Podolice na Podolicama razmisliti dvaput, a ako već igramo na deplasirane prijedloge, predlažem da se školu generički nazove, na primjer, OŠ Grad Koprivnica pa da svi budemo sretni, zadovoljni i politički korektni.
