Dobro je poznato da psi laju na poštare i dostavljače čim ih opaze blizu svojeg dvorišta. To im je jedan od najdražih hobija jer instinktivno brane svoj teritorij na kojem toleriraju samo pripadnike svog čopora, a tome u prilog ne ide činjenica što se često vraćaju i nose sa sobom puno raznih mirisa. To pse čini razdražljivima, pa često može doći i do sukoba.
Uporni vlasnik može istrenirati svog psa da ne laje na njih, ali postoji i obratna situacija, kad dostavljač uzme stvar u svoje ruke i nemoguće učini mogućim. Zlatka Senečića, dostavljača na koprivničkom području, psi doslovno obožavaju. Neki ga čak prepoznaju na ulici i trče k njemu veselo mašući repom i izvan radnog vremena. – Volim pse, a s obzirom na moj posao koji među psima baš nije na dobrom glasu, morao sam pronaći načina da se sprijateljimo. Ključ svega je da psi osjećaju moju privrženost i smirenost, a uvijek za njih imam malu pseću poslasticu kojoj se strašno vesele. Kad sam počeo hraniti pse i počeo s njima razgovarati, mene je to oduševilo – kaže Zlatko.
– Mali keksić otvara sva vrata. Psi već prepoznaju zvuk motora mog kombija i trče mi u susret. Nema zločestih pasa, samo više ili manje poslušnih. Jako zanimljivo zna biti kad naiđe poštar na kojeg i dalje uporno laju. Sjećam se anegdote s jednom starijom gospođom vlasnicom psa. Nakon što sam joj dostavio paket, rekla mi je: ‘Niste zatvorili vrata ograde, ide poštar, ugrist će ga – kaže Zlatko i dodaje kako ne hrani samo pse vlasnika kojima dostavlja pakete, već i susjedove pse, jer dođu do ograde, laju i čekaju maženje i keks. Siguran je da oni međusobno komuniciraju.
Zlatko gaji veliku ljubav prema svim psima i tom se posebnom odnosu veseli svaki dan, a kad bi mogli upitati pse, sigurno bi i oni rekli isto.
Tekst: Helena Hrašćanec
