Bilo je to godine 2006. kad se HDZ-ova vlada na čelu s Ivom Sanaderom sastala u Koprivnici kako bi donijela važne odluke za Podravsk-prigorski kraj. Među njima je gradnja brze ceste od Gradeca do granice s Mađarskom, predaja željezničkog konačišta Gradu Koprivnici s namjerom da se taj objekt prenamjeni u učenički dom, te sanacija praonice vlakova u Botovu, inače doslovno najzagađenijeg prostora u Hrvatskoj.
Od te 2006. pa do danas spomenute odluke su prije svakih izbora podgrijavane kao juha, a narod ih je bespogovorno gutao i gutao.
Od te 2006. pa do danas preživjeli smo svjetsku gospodarsku krizu i ušli u novu, sijaset ministara smijenjeno je zbog sumnje u povezanost s korupcijom, a jedan premijer, između ostalog i zbog danas kriminalcima atraktivne INA-e, završio je u zatvoru. Od te famozne sjednice do danas iz spomenute kompanije ukradeno je toliko novca da se njime odavno mogla sagraditi brza podravska dvotračna cesta. U tih skoro dva desetljeća iz europskih fondova izvukli smo milijarde eura, ali i privukli europske istražitelje koji su potrpali dio hrvatskih ‘biznismena’, ali i ministre Andreja Plenkovića u pritvor zbog sumnji u malverzacije europskim novcem.
Moramo napomenuti da su od koprivničke sjednice vlade do danas realizirani brojni projekti koji su omogućili pokretanje hrvatskog gospodarstva, ali isto tako bilo bi nepravedno ne spomenuti da je glavno gorivo za njegov oporavak bio novac pristigao iz europskih fondova.
Također bi bilo nepravedno kad bismo izostavili napisati da se na realizaciji projekta brze ceste nije ništa uradilo. U mandatu Zorana Milanovića izgrađena je dvotračna brza cesta od Vrbovca do Križevaca. Doduše, tu dionicu otvorila je za promet HDZ-ova vlada što je i red jer radove na njenoj gradnji otvorio 2009. godine HDZ-ov premijer Ivo Sanader. Doduše, radovi su započeli nekoliko godina od dana svečanog otvorenja upriličenog u predizborne svrhe.
Radilo se i na realizaciji odluke vlade iz 2006. prema kojoj je željezničko konačište trebalo pripasti Gradu kako bi taj prostor bio prenamijenjen u učenički dom. To se doista dogodilo, jer je ‘već’ prošle godine HDZ-ov ministar prostornog uređenja Darko Horvat, također neko vrijeme boravio u Remetincu, uručio odluku o darovanju zgrade bivšeg željezničkog konačišta županu Darku Korenu i gradonačelniku Mišelu Jakšiću. Dodajmo ovome da je od odluke o darivanju pa do samog darivanja, na području Koprivnice niknulo hrvatsko sveučilište na kojem je diplomiralo nekoliko generacija studenata.
U ovom dijelu teksta koji se tiče učeničkog doma i brige o našoj mladeži, primjereno je dodati da je jedna točka dnevnog reda famozne sjednice vlade ipak u potpunosti realizirana. Naime, Družbi kćeri Božje ljubavi vraćeno je vlasništvo nad objektom u koprivničkoj Basaričekovoj ulici u kojem su do tada bila smještena nezbrinuta djeca. Isti taj objekt danas zjapi prazan poput koprivničkog željezničkog konačišta.
Nažalost, što se tiče najzagađenije točke u Hrvatskoj, odnosno bivše praonice vagona u Botovu, tu se od 2006. do danas nije prstom mrdnulo. Čak se HŽ Cargo i HŽ Infrastruktura nisu uspjeli dogovoriti u čijoj je zoni nadležnosti projekt sanacije. Taj devastirani prostor nalazi se na svega nekoliko koraka od Regionalnog parka Mura – Drava.
Kad bi se kojim svjetskim čudom, ovog časa, sagradila brza cesta, prostor bivšeg konačišta postao učenički dom, a iz Botova nestala posljednja kap nafte iz ispranih vagona, sva ta tri realizirana projekta bila bi ništa drugo doli spomenici nebrige HDZ-ovih vlada prema građanima ovog kraja.
