Grad Koprivnica ovoga je tjedna u virtualna internetska bespuća ‘pustio’ novu stranicu posvećenu bogatoj koprivničkoj kulturi. To je svakako hvalevrijedan potez jer ako smo već na jednom mjestu dosad mogli naći sve o gradskoj upravi, poduzetništvu, financijama i nabavi, ekologiji, EU novostima, komunalnim pitanjima, manifestacijama, nekretninama, obrazovanju, održivom razvoju, poljoprivredi, porezu, prostornom uređenju, sportu i udrugama, red je da se na jednom mjestu obuhvati i kultura koja, iako se to mnogima tako čini, nije ništa manje vrijedna od svega ostalog navedenog, a pogotovo u gradu koji se, barem što se kulture tiče, zaista i ima pohvaliti nečim konkretnim i kvalitetnim. Tako sada svi koje zanimaju najave kulturnih događanja, projekata ili javnih poziva mogu skoknuti na cooltura-kc.hr i pogledati što se nudi u nekoliko naših gradskih institucionalnih i vaninstitucionalnih kulturnih prostora, a usput mogu pronaći i nešto više o pojedinim koprivničkim umjetnicima i njihovim aktivnostima. Tako, primjerice, možete kliknuti na ‘likovnu umjetnost’ pa proučiti što to novoga smjera naš Hans, na poveznici ‘ples’ pročitati nešto o mažoretkinjama, a za one hrabrije i odvažnije je tu čak i poveznica ‘nezavisna kulturna scena’ gdje svatko može vidjeti koliko su koza i janjadi alternativci žrtvovali ovoga mjeseca na svojim redovnim nezavisno-kulturnim sotonističkim obredima. Zgodna inicijativa, nema sumnje.
Teško je zato zamisliti da bi netko mogao imati nešto protiv jer nit’ se radi o nekakvim velikim novcima nas poreznih obveznika, nit’ se radi o sukobu interesa, nit’ je netko zastupljen, a netko drugi nije, nit’ se nekoga posebno favorizira, nit’ tamo ima nečega što bi moglo nekoga uvrijediti… Ukratko, naizgled se radi o stvari sasvim benignoj. Ipak, jedan me korisnik društvenih mreža nenadano prosvijetlio jednim svojim komentarom s dubokim uvidom u ovu neproblematičnu sitnicu, a kojeg ću dalje u tekstu oslovljavati s ‘korisnik društvenih mreža i dežurni dušebrižnik’.
‘Pa dobro jeste vi stvarno imalo normalni?’, kaže uvodno korisnik društvenih mreža i dežurni dušebrižnik. ‘Kakav je to kvazi ‘kul’ naziv (misli se na cooltura-kc, op.a.), jel se sramite hrvatskog jezika, ako se porijekla sramite, bar službeni jezik poštivajte!’, korisnik društvenih mreža i dežurni dušebrižnik nastavlja obrazlagati svoj misaoni proces. ‘Pa niste privatna firma da radite što vas volja.’, zaključuje korisnik društvenih mreža i dežurni dušebrižnik.
Krenimo, dakle, redom. Korisnik društvenih mreža i dežurni dušebrižnik na početku se zapitao jesu li ljudi u gradskoj upravi stvarno imalo normalni. Pitanje je legitimno jer se svatko od nas ima pravo zapitati je li netko drugi od nas normalan, ako ništa, a onda iz istog razloga zbog kojeg se to zapitao i Ilija Čvorović kojeg sam jednom već citirao u ovoj kolumni i ponovit ću: Jel’ ti misliš da sam ja lud? A kakva je to bolest, Jakovljeviću? Ja sebe ne mogu da vidim sa strane, a nije lepo, Jakovljeviću, da budem lud, a da to ne znam. Zaista, nije lijepo biti lud, a još manje biti lud, a da to ne znaš pa se zato iskreno nadam da ljudi u gradskoj upravi nisu ludi odnosno da su barem stvarno imalo normalni, a ako su već ludi, nadam se da onda to barem i znaju.
Već u sljedećoj nam rečenici korisnik društvenih mreža i dežurni dušebrižnik pojašnjava zašto mu se po glavi mota to pitanje, pitajući se zašto se nova web stranica zove baš cooltura-kc što je za njega usput i ‘kvazi kul naziv’, a onda još i pita one u gradskoj upravi za koje se ne zna jesu li ludi, a da to ne znaju ili su ludi, a da to znaju ili nisu ludi ili su barem stvarno imalo normalni, srame li se hrvatskog jezika i porijekla te ih poziva da poštuju službeni jezik. Ovdje načas moramo zastati jer se stvari kompliciraju. Naime, riječ ‘kvazi’ dolazi od latinskog quasi, a što se službenim hrvatskim jezikom kaže tobožnji, gotovo, skoro, navodno, nadri, nazovi ili, nategnutije, pseudo što pak dolazi od grčkog pseud, a znači lažan ili patvoren. Naš se korisnik društvenih mreža i dežurni dušebrižnik nadalje pita srame li se ljudi u gradskoj upravi ‘porijekla’ (može i ‘podrijetla’, op.a.), no nije naznačeno kojeg ili čijeg pa se, a s obzirom da riječ dolazi od praslavenskog *poreklo, valjda i misli pitati srame li se svojih praslavenskih korijena za što pak nije sigurno kakve veze ima s biločim. Korisnik društvenih mreža i dežurni dušebrižnik na kraju rečenice kaže ‘barem hrvatski jezik poštivajte’, a što je pak pogrešan oblik glagola ‘poštovati’ koji bi trebao glasiti ‘poštujte’ i koji u sintaksi ne bi trebao doći na posljednje mjesto u rečenici jer ovo nije njemački jezik. Zato bi, ako korisnik društvenih mreža i dežurni dušebrižnik ovo slučajno čita, rečenica koja poštuje hrvatski jezik i podrijetlo, trebala glasiti ovako: Kakav je to tobožnji guba naziv? Sramite li se hrvatskog jezika? Ako se sramite podrijetla, barem poštujte službeni jezik. Eto, sad kad smo to raščistili, možemo se kratko osvrnuti i na posljednju rečenicu komentara koja glasi ‘Pa niste privatna firma da radite što vas volja’. Ovdje nemam bogzna što za prigovoriti, osim da bi spretnije bilo iskoristiti riječ ‘poduzeće’ ili ‘tvrtka’, e ne bi li se poštovalo podrijetlo i službeni hrvatski jezik jer firma dolazi od talijanskog ‘firma’ i znači ‘potpis’, a što pak dolazi od latinskog ‘firmare’ u značenju ‘učvrstiti, potvrditi’ te ne bismo li izbjegli zabunu s kolokvijalnim ‘firma’, a što ima biti sakrament potvrde ili krizma.
No, ono što sam zapravo htio reći jest da oni kojima smeta cooltura bogami nisu spremni niti na kulturu, ali će možda barem naučiti kako poštovati podrijetlo i služiti se službenim hrvatskim jezikom.
Kome smeta cooltura nije spreman niti na kulturu
