Andrej Horvat iz Koprivnice istinski je zaljubljenik u fotografiju. Osim što posjeduje više od 10 fotoaparata, starih i po 50 godina, već devet godina bavi se pomalo zaboravljenim zanatom izrade fotografija. Fotografije isključivo izrađuje iz osobnog zadovoljstva, a sve je počelo iz znatiželje.
– Nešto sam tražio po tavanu i naišao sam na tatin stari aparat za povećavanje fotografija. Uz to, našao sam i nešto papira, te se prisjetio kako je tata razvijao fotografije kad smo bili klinci. Odlučio sam probati i sam razviti koju sliku – kazao je Andrej te naglasio kako u to vrijeme nije imao čak ni ispravan fotoaparat kod kuće. Nekako je, kaže, doznao za jednog čovjeka koji zna popravljati aparate te je stari očev aparat odnio k njemu na popravak.
– Prvo sam kupio film u boji da saznam je li aparat osposobljen za fotografiranje, te da vidim kako to sve uopće funkcionira. Ispucao sam jedan film i odnio ga na razvijanje – rekao je Andrej te dodao kako se u međuvremenu posvetio i teoriji ne bi li shvatio princip rada fotoaparata, ali i proces izrade fotografije.
Budući da su Andreju fotografije ispale prilično dobro, kazao nam je kako ga je to ponukalo na daljnje bavljenje fotografijom. Počeo je istraživati internetska bespuća u nadi da će saznati na koji se način razvija fotografija te što je sve potrebno za taj proces.
– U to vrijeme čuo sam da postoji i fotoklub u Koprivnici. Pronašao sam ih, no oni su se isključivo bavili digitalnom fotografijom. Uputili su me na Dom mladih gdje se odvijalo nešto vezano uz fotografiju, a odande su me poslali Leonu Kauzlariću koji je bio direktor u Fotokemici i profesionalno se bavio fotografijom – rekao je A. Horvat i naglasio kako je Kauzlariću bilo čudno da se netko uopće zanima za crno-bijeli film.
Ubrzo mu je smiksao kemikalije potrebne za razvijanje fotografija i objasnio mu cijeli proces izrade. L. Kauzlarić čak je Andreju donio crno-bijeli film te su ga skupa razvili u njegovoj kupaonici. Pokazao mu je i temeljne stvari kod izrade fotografije. Andrej je nakon toga brusio zanat, te je pomalo kupovao fotoopremu: stare papire za razvijanje, fotoaparate i crno-bijele filmove.
– Malo pomalo, sakupljao sam materijal. Papir za razvijanje je dosta skup, 13*18 format, u kojem ima 100 papira, stoji više od 200 kuna. Uzmimo tu još i kemikalije koje su potrebne za razvijanje fotografije i film, pa na kraju jedna fotografija stoji pet kuna – kazao je te dodao kako je dosta papira pronašao kod supruge jednog pokojnog fotomajstora kojoj papiri, ali i još neka fotooprema nisu trebali, pa mu je sve to dala gotovo badava. Dosta papira više nije bilo toliko kvalitetno, ali mu je dobro došao za vježbanje.
– Kod izrade crno-bijele fotografije mora se biti prilično precizan i točan. Najvažniji je, dakako, mrak, odnosno da kod određenih stvari svjetlost ne dođe do osjetljivih materijala, jer onda propada cijeli trud – kazao je A. Horvat te nastavio opisivati proces izrade fotografije.
– Nakon što se ispuca film, njegov negativ se mora fiksirati i tu je proces sličan razvijanju na papiru. Film se stavlja u posebnu kutijicu te se u nju ulijeva razvijač. Nakon određenog vremena, on se izljeva te dolazi prekidač koji zaustavlja proces razvijanja. Na kraju dolazi fiksir koji fiksira negative – kazao je Andrej te napomenuo kako vrijeme potrebno za taj proces ovisi o mnogo čimbenika te kako je sve skupa dosta složeno i vrlo osjetljivo.
– Nakon što se negativi fiksiraju, stavljaju se u aparat koji ih prebacuje na fotoosjetljivi papir. Prvo se stavlja probni tester kod kojeg se odredi koliko dugo papir mora biti izloženi svjetlosti, odnosno negativu, prije nego što prođe kemijsku obradu – objasnio je Andrej te nastavio:
– Nakon što tim istim papirima odredimo dužinu izlaganja negativu, slijedi pravi papir koji se izloži negativu. Tada proces kod papira ide baš kao i kod filma, ali za razliku od filma koji ide u posebnu zatvorenu posudu, papir dolazi u otvorene posude s kemikalijama, koje se mogu vidjeti još jedino u filmovima – objasnio nam je Andrej ukratko način izrade fotografije te zaključio kako je ovakav način mnogo zahtjevniji od izrade digitalne fotografije. Žao mu je što, koliko on zna, ne postoji nitko u Koprivnici tko se još bavi izradom fotografija kako bi razmijenio iskustva s njime. Uz sve to, nada se da će i njegovi sinovi jednog dana nastaviti s izradom fotografija.
