Deset malih tvrtki s koprivničkog područja od 1. travnja više neće poslovno surađivati s Podravkinom farmaceutskom kompanijom. Predstavnici Belupa prije nekoliko dana pozvali su ih na sastanak te ih obavijestili kako više neće trebati njihove usluge. Riječ je o malim poduzećima koja godinama kombijima obavljaju prijevoz Belupovih lijekova do ljekarni.
Od nekoliko ljudi koji su bili na tom sastanku doznali smo kako su im iz Blupa priopćili da je riječ je o poslovnoj odluci da ubuduće sve lijekove kamionima prevoze do skladišta veledrogerija, a da oni potom lijekove razvoze do ljekarni, odnosno da dalje obavljaju mikrodistribuciju.
To, drugim riječima, znači kako više nema potrebe za uslugama koprivničkih prijevozničkih tvrtki koje, kaže nam vlasnik jedne od njih, već 30-ak godina rade taj posao za Belupo. Upozoravaju pritom kako je time izravno ugrožena egzistencija deset obitelji jer će mnogi od njih ostati bez posla.
U sjeni bolne spoznaje malih koprivničkih prijevozničkih tvrtki da će 1. travnja, kao u nekom lošem vicu i prvoaprilskoj smicalici, ostati bez dobro uhodanog i lukrativnog posla, strši nedovoljno podvučena strateška odluka Belupa. A ta je da kompletnu prodaju preda u ruke veledrogerijama, barem se to tako može iščitati iz neslužbenih informacijama koje ovih dana dobivamo iz farmaceutske tvrtke.
Ako se takva odluka do kraja realizira – ako će, dakle, veledrogerije, a ne više Belupo i njegovi trgovački predstavnici obrađivati ljekarne – prvo što će se dogoditi bit će značajan višak zaposlenih u Belupu. U prodaji, prema neslužbenim brojkama, radi par stotina ljudi i dio njih bi takvom odlukom svakako mogao ostati bez posla. Drugo, strahuje se da bi prodaja zbog takve odluke mogla padati jer veledrogerije nemaju kapacitete obrađivati mikrotržišta i voditi računa o svakom proizvođaču čiju robu distribuiraju na prodajna mjesta.
I što sad? Jedan iskusni menadžer uvjerava nas kako bi to mogla biti prava katastrofa za Belupo tvrdeći kako će prodaja zbog te „kratkovidne i potpuno štetne odluke“ sigurno padati. Osim toga, upozorava, Belupo bi mogao imati problema i s likvidnošću jer su rokovi plaćanja HZZO-a veledrogerijama užasno dugi, pa se vrlo brzo nagomilaju milijarde kuna dugova koje onda država sanira vatrogasnim mjerama. „Prepustiti sudbinu posve u ruke veledrogerija nije nimalo mudar poslovni potez“, kaže on.
Drugi menadžer pak navodi kako nema baš nikakvog razloga za paniku. Prodaju treba prepustiti onima kojima je to core biznis, a to su svakako veledrogerije. Uostalom, takav model ima i Pliva, pa nije propala, ističe. O smanjenju troškova te rješavanju akutnog problema s visokoobrazovanom radnom snagom – u prodaji rade i liječnici – da se ne govori, zaključuje.
Ideja da Belupo ugasi vlastitu prodaju i prepusti je u ruke veledrogerija nije od jučer. Sjećamo se, naime, kako su takvo rješenje zagovarali i ugledni strani konzultanti koje je Podravka bila angažirala potkraj 90-ih godina kako bi što uspješnije provela restrukturiranje: američki JP Morgan i AT Kearney. Tada se radilo i na IPO-u, odnosno planu izlistavanja Belupovih dionica na burzi koji je zbog toga pretvoren u dioničko društvo. Nadzorni odbor Podravke potkraj 2002. čak je bio donio i odluku o javnoj ponudi dionica Belupa i uvrštenju u prvu kotaciju Zagrebačke burze. Odlukom je bilo predviđeno da se 25 posto dionica Belupa proda javnom ponudom u Hrvatskoj. Agent javne ponude trebala je biti Privredna banka Zagreb čiji je tadašnji predsjednik uprave Božo Prka ujedno bio i čelnik Nadzornog odbora Podravke.
U Podravki su tada, dobro se i toga sjećamo, razmišljali o prodaji do 49 posto dionica Belupa. No, to je vjerojatno trebao biti tek prvi korak do onoga što su snažno zagovarali svjetski konzultanti – Podravka se treba isključivo fokusirati na prehrambeni biznis, a farmaceutski prepustiti nekome iz branše. Upravo tu je ideju – da Podravka proda Belupo – bio javno ispalio i tadašnji Račanov ministar gospodarstva Goranko Fižulić tijekom posjeta koprivničkoj kompaniji, pa je umalo izazvao podravsku revoluciju.
Prodaju Belupa i Podravkino fokusiranje na biznis prehrane najsnažnije su zagovarali savjetnici američkog JP Morgana, koji su bili angažirani da predlože opcije razvoja hrvatskoga prehrambenog diva. O izdvajanju Belupa iz koncerna i njegovoj prodaji i tada je postojala načelna suglasnost dijela Uprave i NO-a, ali iz političkih je razloga sve palo u vodu. Račanova šesteročlana koalicija tada je ovisila o HSS-u koji se pak snažno protivio bilo kakvom komadanju Podravke. I sve je ostalo samo na idejama i pustim željama.
Belupo ima temeljni kapital od 579 milijun kuna podijeljen na oko 5,79 milijuna dionica nominalno vrijednih 100 kuna. Ako Podravkina dionica danas tržišno vrijedi gotovo tri i pol puta više od nominalne vrijednosti koja iznosi 220 kuna, koliko bi onda vrijedila Belupova na burzi? I koliko bi, recimo, vrijedilo 25 posto Belupovih dionica? Ako se primijeni analogija Podravke, dionica Belupa bi navodno mogla vrijediti i 300 kuna.
Pa onda dođemo do izračuna kako bi Podravka kao stopostotni vlasnik prodajom samo 25 posto Belupa mogla zaraditi 434 milijuna kuna, a prodajom 49 posto udjela čak 860 milijuna kuna. A to je već novac kojim se može odraditi ozbiljna akvizicija u prehrambenom sektoru, bez kune novog zaduženja.
