Kapitalizam je usmjeren isključivo na stvaranje profita i da bi ostvario spomenuti cilj, ne preže ni pred čime. Stoga ne čudi da taj ekonomski i društveni sistem na rukovodeća mjesta masovno mobilizira osobe sa snažno izraženim psihopatskim poremećajima osobnosti.
Prema psihologu Kevinu Duttonu rukovodeće pozicije u kompanijama, bilo da je riječ o menadžerima ili direktorima, u znatnom broju zauzimaju osobe čija osobnost u sebi sadrži elemente onoga što zbirno nazivamo psihopatskim profilom.
Naravno, ne valja svakog čelnog čovjeka kompanije sagledavati kao psihopatu, ali, prema Duttonu, tu ih je, uz druge profesije, najveća koncentracija.
Jer, da bi čovjek zaposleniku isključivo zbog smanjenja rashoda dao otkaz bez da trepne okom, a da se pritom upita u kakvom materijalnom stanju živi radnik, da bi svoje zaposlenike iscijedio do posljednje kapljice znoja kako bi postigli jedva dostižnu dnevnu ili tjednu normu za mizernu plaću, za sve to moraš imati plitak nivo emocija, odnosno moraš biti emocionalni kripl.
Psihopate se opisuje kako ličnosti s manjkom emocija, nedostatkom straha, niskom tolerancijom na stres, izostankom empatije, lišeni su grižnje savjesti. Osim navedenoga egocentrični su, manipulativni, neodgovorni, bezdušni, impulzivni i karakterizira ih antisocijalno ponašanje.
Takve ličnosti jednostavno ne vide dalje od svog nosa pa bez srama dolaze na posao u automobilu čija vrijednost nerijetko premašuje cijenu životnog prostora ‘njegovog’ radnika koji se svakodnevno ubija radeći u četiri smjene, okružen nehumanim uvjetima za rad, a sve za osnovnu plaću koja jedva prelazi zakonski minimalac.
Isplaćene božićnice, uskrsnice, regresi i još pokoji neoporezivi dodatak, radnicima se predočava kao poklon, dobra volja poslodavca, kao nešto što radnik nije zaradio svakodnevnim hrmbanjem u nekoliko smjena ostavljajući na poslu svakog sata po komad svog zdravlja, a sve s ciljem rasta dobiti kompanije, tvrtke ili obrta, odnosno kako bi menadžerskoj kasti, onoj koja vrvi psihopatama, osigurao dodatne bonuse.
Nije samo niskokvalificirana i srednje kvalificirana radna snaga izvrgnuta samovolji nadređenog kojem je spomenuti poremećaj ličnosti oznaka po kojoj je prepoznatljiva u svojoj radnoj okolini.
Nemali je broj vlasnika tvrtki čija osnovna djelatnost zahtjeva visokoobrazovani, odnosno stručni kadar. Oni su također izloženi onome što nazivamo, jednostavnim rječnikom, sadizmom umotanim u pojam delegiranje prekomjernog posla.
Takve zaposlenike nadređeni neprestance maltretiraju telefonskim pozivima izvan radnog vremena, traže da od nemogućeg stvore moguće, bez milosti će vas zvati u vrijeme bolovanja na kojem ste, vrlo vjerojatno, završili zbog iscrpljenosti uslijed ostvarivanja nerealno postavljenih radnih zadataka.
Drugim riječima, riječ je o kasti parazita koja zbog osobne dobiti i probitka neće ustuknuti ni pred čime kako bi iz podređenog člana radnog kolektiva isisala posljednju kap radnog elana. Prepoznajete li u svojoj okolini osobu koja ima bar približan broj osobina jednog psihopate? Vjerujemo da su nerijetki u ovom trenutku usmjerili pogled na svog šefa, direktora…
Recimo za kraj da još neke profesije vrve psihopatama. Nemali broj ih je među novinarima, policajcima, ali i svećenicima.
