U posljednje vrijeme se često spominju zoonoze u kontekstu novog koronavirusa. Zoonoza je bolest ili infekcija koja se prenosi sa životinja na ljude i obrnuto. Patogeni uzročnici mogu biti bakterije, virusi ili paraziti, a ove se bolesti prenose izravno tijekom kontakta između životinje i čovjeka te neizravno putem hrane ili prijenosnika, poput kukaca, pauka ili grinja.
Velik broj
Prema Svjetskoj organizaciji za zdravlje životinja, 60 posto ljudskih zaraznih bolesti su zoonoze. U našim krajevima postoje puno češće zoonoze koje moramo poznavati kako bismo se od njih na odgovarajući način i zaštitili, a o tome nam je više rekla Vesna Mađarić, specijalista infektologije u koprivničkoj bolnici.
– Već u najstarijoj medicinskoj prošlosti spoznalo se da se neke bolesti kao antraks i
bjesnoća prenose na ljude od životinja. Posljednjih desetljeća zna se da se više od
stotinu bolesti i infekcija prenosi između ljudi i životinja – kazala je infektologinja i dodala kako su najčešće zoonoze našeg podneblja uzrokovane bakterijama, a tu spadaju antraks, bjesnoća, bruceloza, leptospiroza, salmoneloza, psitakoza, tularemija, Q groznica, toksoplazmoza i druge. Napominje i kako virusi prenijeti sa životinja na čovjeka mogu uzrokovati određene bolesti u ljudi kao primjerice krpeljni meningoencefalitis, mišja groznica, goveđe boginje i drugo.
– Uzročnici u prvom redu kruže među životinjama i samo se povremeno prenose i na
čovjeka. Čovjek se može zaraziti ugrizom ili ogrebotinom, kontaktom sa slinom,
izmetom i mokraćom. Ljubimci također u svom krznu mogu nositi krpelje ili buhe koji mogu biti prenosioci bolesti – istče i dodaje kako oni najozbiljniji slučajevi infekcija mogu biti čak i fatalni, primjerice bjesnoća, no ipak, naglašava, većina tih bolesti nije smrtonosna. Dodaje kako ozbiljnost slučaja varira ovisno o dobi zaražene osobe i o njenom općem zdravstvenom stanju. Općenito su, kaže, zoonoze posebno opasne za bebe i djecu, trudnice, starije osobe te za ljude čiji je imunološki sistem oslabljen zbog neke teške bolesti (rak, AIDS).
Što se tiče simptoma, infektologinja Mađarić kaže kako su oni različiti i ovise o izvoru zaraze, odnosno prenosiocu zaraze na čovjeka.
Simptomi
– Ako se radi o hrani životinjskog podrijetla nedovoljno termički obrađenoj možemo se zaraziti bakterijskim infekcijama poput salmoneloze, šigeloze, kampilobakterije… i tada će se manifestirati simptomi iz probavnog trakta, a ako se radi o ugrizu krpelja koji je zaražen boreliozom na mjestu ugriza na koži pojavit će se kožna promjena ili pak, ako je krpelj zaražen virusom krpeljnog meningoencefalitisa bolest će početi visokom temperaturom, glavoboljom, povraćanjem – pojašnjava. Nadalje, kod bolesti, a najčešća je leptospiroza koju bolesnik najčešće dobiva u kontaktu s izlučevinama glodavaca, prvi simptom bit će visoka temperatura i bolovi u mišićima.
Sjeverozapadna Hrvatska, odnosno naša županija, kako kaže Mađarić, spade u endemsko područje bolesti koje prenose krpelji. Naši domaći krpelji ili u narodu zvani šklopci žive po šikarama, niskom raslinju, livadama, a najviše ih je na rubovima šume, s time da se obično skrivaju na donjoj strani lišća.
Bolesti koje u nas prenose krpelji su u prvom redu krpeljni meningoencefalitis i lajmska borelioza, ali također i mediteranska groznica, Q-groznica i tularemija te babezioza.
– Zadnjih su godina opisani i prvi slučajevi humane erlihioze. Na sredozemnom području pasji krpelj prenosi Q-groznicu te marsejsku groznicu. Ipak,najčešće bolesti koje prenosi krpelj na području naše županije su krpeljni meningoencefalitis i borelioza – priča nam Mađarić i dodaje kako se pri odlasku u šumu preporuča repelente stavljati na odjeću što može smanjiti rizik od prihvaćanja krpelja. Ako se, kaže, krpelj ipak ‘ugnijezdi’ u koži, najbolje ga je vaditi pincetom, jednoličnim okretanjem suprotno od kazaljke na satu. Za vađenje krpelja potrebna je strpljivost, inače će dijelovi raskomadanog krpelja ostati u koži. Cijepljenje protiv krpeljnog meningoencefalitisa s uspjehom se provodi već gotovo 30 godina za zaštitu djece i odraslih. Cjepivo, naglašava Mađarić, pruža gotovo stopostotnu zaštitu te se daje u tri doze cjepiva.
U razgovoru smo infektologinju upitali je li se dosad, u svom radnom vijeku, susrela s nekim težim slučajevima ili onima s fatalnim ishodom, na što nam je kazala kako se infektolozi svakodnveno susreću s raznim bolestima koje prenose životinje. Na sreću, kaže, većina bolesnika se izliječi, naravno ako dođu na vrijeme i što ranije započnu s primjenom liječenja.
– Sjećam se jednog uistinu bizaranog slučaja bolesnika koji je nažalost završio sa smrtnim ishodom. Radilo se o supružnicima koji su konzumirali sirovo kozje mlijeko koje su bile na slobodnoj ispaši blizu šume. Dokazana bolest bila je krpeljni meningoencefalitis (KME) – govori nam i dodaje kako su se koze vjerojatno zarazile od krpelja koji je na njima obitavao s virusom KME, a bolesnik s fatalnim ishodom KME, pijući termički neobrađeno mlijeko koje je bilo izvor infekcije.
Na kraju je svima poručila kako bolesti uglavnom možemo spriječiti ako se pridržavamo nekih osnovnih načela. Primjerice, hrana životinjskog podrijetla mora biti dovoljno dobro termički obrađena i naravno skladištena nakon pripreme, posebice sada u predstojećim toplijim danima, navodi i dodaje kako je potrebno i izbjegavati kupanje u vodama stajačicama, posebice neuređenima gdje je moguće da obitavaju i glodavci. Potrebno je prati ruke i nositi zaštitne rukavice u obavljanju radova oko kuće gdje mogu obitavati glodavci te često provoditi deratizaciju.
– Redovito perite ruke nakon kontakta sa svojim ljubimcem te nakon čišćenja krletke ili mačjeg zahoda, ne dozvolite svojem psu da se socijalizira s psima lutalicama te redovito čistite stan od dlaka s krzna. Brinite o zdravlju svojih životinja jer brinući o njemu brinete i o svojem zdravlju – zaključila je infektologinja Mađarić.
