Ovih dana umro je Nikica Valentić, kako kažu ‘jedan od ponajboljih premijera’ u razdoblju od 1993.-1995. godine i saborski zastupnik u dva mandata. O pokojnicima sve najbolje, ali kad se spomene njegovo ime, asocijacija neizbježno leti u prošlost od točno 30 godina. Bit će zapamćen po rješenju tri velika problema, što je spomenuto i sada na komemoraciji povodom njegove smrti: uveo je hrvatsku valutu kunu, zauzdao je visoku inflaciju, a ratnim operacijama Bljesak i Oluja završio je rat u Hrvatskoj.
No, kako medalja uvijek ima i onu drugu, ružnu stranu, umirovljenici ga nikad ne bi trebali zaboraviti, jer uz rješenje velikih problema nove nam države, uspio je ‘srediti’ i ‘nove’ umirovljenike, koji su umirovljeni od 1. siječnja 1999. godine prema novom Zakonu o mirovinskom osiguranju (ZOMO). Umjesto zakonskog usklađivanja mirovina, u razdoblju 1993.-1998. mirovine su se usklađivale prema tzv. Valentićevim uredbama. Takvo nezakonito usklađivanje mirovina u pet godina teško je oštetilo ‘stare’ umirovljenike. MUH, SUH i Hrvatska stranka umirovljenika kao politički predstavnik zajedničkom borbom podnijeli su 1998. tužbu Ustavnom sudu RH i uspjeli su dokazati krađu, a Ustavni sud je 12. svibnja 1998. godine donio odluku o obeštećenju umirovljenika, odnosno o povratu duga. Ni jedna Vlada nije baš bila voljna vraćati dug: Matešina Vlada je krajem 1998. počela djelomično vraćati dug dodatkom ‘100 kn + 6%’, a Račanova Vlada je ‘starim’ umirovljenicima 2001. povećala mirovine od 0,5-20 posto. No, uporna borba HSU-a MUH-a i SUH-a za pravednu provedbu povrata duga urodila je plodom, pa je 2004. godine HZMO izračunao dug za svakog umirovljenika individualno, koji je iznosio 21,5 milijardi kuna. Taj ukupan dug odmah je umanjen za 10 milijardi kuna, zbog isplate putem dodatka ‘100 kn + 6%’ i zbog povećanja mirovina od 0,5-20 posto do 2004. godine. Ostatku duga od 10,5 milijardi dodana je kamata od 2,3 milijarde, pa je svota obeštećenja iznosila 13,8 milijardi kuna. Konačno je Sanaderova Vlada nakon osam godina od odluke Ustavnog suda pristala da se dug vraća u šest godina (2006.-2013.). Slijedi nemoralna ponuda Vlade Ive Sanadera, koja je ponudila dva modela isplate duga, a sve u namjeri da opet uštedi na umirovljenicima: modelom A bila je predviđena isplata pola duga u dvije godine, a modelom B isplatu cijelog duga u šest rata s počekom od dvije godine. Na radost Vlade, 75 posto umirovljenika izabralo je model A, jer zbog starosti i bolesti nisu vjerovali da mogu dočekati povrat cijelog duga u osam godina. Tako je država ovom podvalom na umirovljenicima uštedjela 3,5 milijardi kuna, jer je konačna cifra koja je umirovljenicima isplaćena od 2006.-2013. godine iznosila samo 10,250 milijardi kuna.
Kako je država prevarila ‘nove’ umirovljenike kod izračuna prve AVM
U razdoblju tih borbi za povrat duga, od 1. siječnja 1999. godine krenula je mirovinska reforma, jer je mirovinski sustav krajem devedesetih bio u kolapsu. Omjer zaposlenika i umirovljenika je 1990. godine bio 3:1 (broj zaposlenika 1.968.737), da bi već nakon samo osam godina nove države bio prepolovljen na 1,54:1 (broj zaposlenih 1.471.509). Od 1. siječnja 1999. godine na snagu je stupio novi Zakon o mirovinskom osiguranju (ZOMO) koji je do danas, u ove 24 godine, teško oštetio sve ‘nove’ umirovljenike. Osmišljen je novi model izračuna mirovina s godišnjim koeficijentima za cijeli radni vijek, s vrijednosnim i osobnim bodovima, polaznim i mirovinskim faktorima, koji je bio sušta suprotnost dosadašnjem Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju u primjeni do kraja 1998. godine. Takav nepravedan ZOMO uz vrlo loš omjer zaposlenih i umirovljenika, uz niske plaće i prosječan mirovinski staž od 30 do 31 godine, najveći su uzroci niskih hrvatskih mirovina. Do kraja 1998. godine starosna mirovina iznosila je 85 posto prosječne plaće u 10 uzastopno najboljih godina, prijevremena mirovina je iznosila 75 posto u istom razdoblju, a danas iznosi 35-36 posto!
Valentićeve uredbe nisu donijele štetu samo ‘starim’ umirovljenicima do 1998., već su posredno nanijele još veću štetu ‘novim’ umirovljenicima koji su umirovljeni od 1.1.1999. godine do danas. Prava crna točka sadašnjeg mirovinskog sustava aktualna je vrijednost mirovine (AVM) koja je najbitniji parametar izračuna svake mirovine. Kad se u postupku izračuna svake mirovine dođe do OSOBNIH BODOVA, oni se množe s AVM i dobije se iznos mirovine. Ta prva AVM u primjeni od početka 1999. je bila pogrešno izračunata, jer je za njezin izračun osnovica bila POKRADENA RAZINA MIROVINA 31.12.1998. godine. Čak u izračun nije ušao ni dodatak ‘100 kn + 6%’, koji je bio u isplati 31.12.1998., jer je uz mirovinu bio u isplati kao DODATAK. Odlukom Vlade osnovano je Povjerenstvo za mirovinsku reformu koje je utvrdilo metodologiju i dokumentacijsku podlogu za izračun prve AVM. Od 907.971 umirovljenika na dan 31.12.1998. kao uzorak uzeto je samo 18.240 korisnika (2%) starosnih i invalidskih mirovina, a prijevremene su izuzete, jer je penalizacija za ‘nove’ umirovljenike bila trostruko veća (6,65% / 18%). Tako je Povjerenstvo utvrdilo da su mirovine obračunate po starom i novom zakonu PRIBLIŽNO JEDNAKE i predložile Vladi RH iznos AVM od 35,16 kuna.
Kako je ovo ‘sjajno’ Povjerenstvo odradilo prljavi posao za državu pokazuju podaci HZMO-a nakon godinu dana 31.12.1999. godine, a što pokazuje i priložena tablica na dnu stranice. Prosječna mirovina ‘starih’ umirovljenika iznosila je 1.360 kuna, a ‘novih’ umirovljenika 1.034 kune, što daje razliku od 32 posto! I to je prava kronologija o najvećoj prijevari stoljeća nas ‘novih’ umirovljenika.
Moj zahtjev Ustavnom sudu za ocjenom ustavnosti ovakvog izračuna AVM u dva postupka (2005. i 2019.) i žalba Sudu u Strasbourgu nisu donijeli pravdu i ispravak AVM. Ministarstvo mirovinskog sustava odgovorilo mi je: ‘U ZOMO-u ne piše da se u izračun prve AVM u dostignutu razinu mirovina 31.12.1998. uzima i dodatak ‘100 kn + 6%’! Zbog ove nepravde HSU, MUH i SUH i dalje inzistiraju da Vlada svojom odlukom poveća mirovine ‘novih’ umirovljenika za 10,5 posto, što je analogno dodatku ‘100 kn + 6%’! Dosadašnja šteta 920.000 ‘novih’ umirovljenika iznosi oko 30 milijardi kuna ili četiri milijarde eura!
