Geotermalni izvor, po svemu sudeći, mogu biti značajan izvor energije u našoj županiji. Osim toga, višak vrele vode iz podzemlja koji se ne iskoristi za proizvodnju električne energije, moguće je koristiti za stakleničku proizvodnju voća i povrća, za bazenski turizam ili pak za grijanje lokalnih kućanstava.
Prošli smo tjedan na sjednici Gradskog vijeća Đurđevca doznali da u samoj blizini tamošnje poduzetničke postoji ogroman potencijal iskorištavanja geotermalnih polja.
Dobar biznis
Da se u tom dijelu Podravine njuši dobar biznis, upućuje i činjenica prema kojoj su za bušenje i eventualnu eksploataciju zainteresirane brojne strane tvrtke.
Dosada su stručnjaci napravili nekoliko istraživanja koja su pokazala da se radi o ogromnom geotermalnom bazenu.
– Podaci su itekako obećavajući, navode, temperatura vode je 205 stupnjeva, a protok 100 metara u sekundi što daje mogućnost gradnje geotermalne elektrane snage 10 megavata električne proizvodnje s još toliko topline – rekao je Janči te dodao impresivnu informaciju o tome kako postoji mogućnost da Đurđevac leži na najvećem europskom potencijalu.
Istovremeno, u Legradu postoji razlog za optimizam kad je u pitanju iskorištavanje tamošnjeg podzemnog ležišta vrele voda. Neslužbeno doznajemo da je tamošnja prva bušotina pokazala obećavajuće rezultate te da legradsko geotermalno polje ima potencijala za komercijalno iskorištavanje. Točnost ovih podataka definitivno će pokazati druga bušotina koja se postavlja i ona je ta koja će dati konačan rezultat o količinama i temperaturi vode u podzemlju nadomak Drave. Ipak, da je prva bušotina pokazala loše rezultate, investitor Terra Energy Generation Company ne bi ni razmišljao o postavljanju druge bušotine.
Đurđevac i Legrad za sada pružaju popriličnu količinu nade da će se na tim prostorima pokrenuti zelena proizvodnja energije koja bi mogla potaknuti i druge komplementarne gospodarske aktivnosti. O potencijalu zapošljavanja tamošnjeg i stanovništva ostatka Podravine, realizira li se bar dio spomenutih projekata, nije potrebno ni pisati.
No postoji razlog i za pesimizam, a njega nam na pladnju, kao i obično, servira država sa svojom neživotnom zakonskom regulativom. Da bi potencijalni investitor pokrenuo istražne radnje, mora ishoditi brojne dozvole, ne samo od jednog ministarstva, nego više njih. Pokaže li se geotermalno polje nakon istražnog bušenja komercijalno iskoristivim, ponovno se mora hodati od šaltera do šaltera s kutijama dokumenata kako bi se ponovno pribavile brojne dozvole i opet različitih ministarstava.
U vrijeme svjetskih kriza na svim razinama i poljima, a poglavito u energetskom sektoru, ostaje nerazumljivo kako Vlada i Sabor nisu odavno donijeli zakonsku regulativu koja bi bila primjerena duhu vremena u kojem živimo.
Primjera radi, u Mađarskoj i Turskoj slična bi priča odavno bila privedena kraju, odnosno već bi koncesionar, zahvaljujući tamošnjim životnijim zakonima, znao snagu bušotina te bi se njen potencijal iskorištavao u gospodarske svrhe.
Proces pribavljanja dozvola za bušenje i iskorištavanje geotermalnih voda u spomenutim zemljama traje tek nekoliko mjeseci, a u lijepoj našoj nekoliko godina jer se dozvole pribavljaju etapno. Odnosno, posebno za istražna bušenja, posebno za komercijalizaciju izvora. U Mađarskoj, primjera radi, sve se obavi odjednom i to u jednom ministarstvu, a ne u nekoliko kao kod nas.
Dugogodišnja procedura
Osim toga, naše zakonodavne procedure stavljaju u isti koš sve obnovljive izvore energija, bilo da se radi o vjetroelektranama, bilo o geotermalima iako su tehnologije i načini iskorištavanja prirode u svrhu proizvodnje električne energije sasvim različiti, kažu stručnjaci.
Drugim riječima, Hrvatska se ponaša kao pijani bogataš koji se razbacuje novcem jer izgubljeno vrijeme je bacanje novca u vjetar. Ili, kao da nismo zainteresirani što prije puniti lokalni, regionalni i državni proračun na zdravim, to jest zelenim osnovama.
Dodajmo svemu da Hrvatska leži na geotermlanom potencijalu koji bi mogao uroditi elektranama čija bi se ukupna snaga kretala čak do 1000 megavata. Usporedbe radi, snaga nuklearne elektrane Krško je 696 megavata. Očito nam je lakše uvoziti struju, nego ju proizvoditi.
