Liste čekanja za posvajanje djece dugačke su, ali stvarana brojnost potencijalnih posvojitelja se dovodi pod upitnik. Razlog jest taj, neslužbeno doznajemo od ljudi iz sustava, što nemali broj posvojitelja ponašaju kao da odlaze u kupovinu odjevnog predmeta.
Primjera radi, bar polovina djece koja čeka svoje nebiološke roditelje jesu mali Romi. Zbog raznih predrasuda njih potencijalni posvojitelji odbijaju uzeti pod svoje okrilje. Isti je slučaj i s djecom s poteškoćama u razvoju i onom koja su starije životne dobi.
Zbog svega rečenog, mjerodavno ministarstvo planira pročistiti listu čekanja posvojitelja i uvesti nova i pravednija pravila. Što to znači? Posvojitelj koji odbije ponuđeno dijete, brisat će se s liste čekanja što svakako ima smisla. Jer, proces posvajanja nije šopingiranje u kojem birate odjevni predmet na osnovu vlastitih preferencija boja ili veličine, nego se radi o budućnosti živog bića koje je iz nekog razloga lišeno brige bioloških roditelja.
Da je tome tako, potvrdila nam je obitelj koja se prije nekoliko godina upustila u proces posvojenja. Kažu nam da od trenutka odluke do dana kad je njihovo dijete prekoračilo prag zajedničkog doma prošlo manje od pola godine.
– Najduže je trajala procjena nas kao posvojitelja. Taj proces razvukao se na pet mjeseci – kaže nam majka danas malog školarca koji je usvojen kad mu je bilo dvije godine. Procjenu koju je provodio ondašnji Centar za socijalnu skrb podrazumijevala je pisanje psihotestova, razgovore sa socijalnim radnicima i psiholozima te posjete službenika njihovom domu kako bi se uvjerili ima li mladi par uvjete za smještaj djeteta.
Čekali 16 dana
Otkad su dobili pozitivno mišljenje o posvojenju pa do trenutka kad je dvogodišnjak prekoračio prag njihova zajedničkog doma, prošlo je samo 16 dana. Ta nas je informacija začudila s obzirom na to da u javnosti vlada uvjerenje da se na posvojenje čeka i nekoliko godina.
– Istina jest, posvojenje se čeka nekoliko godina, ali u slučajevima kad budući roditelji imaju nerealna očekivanja. U procesu posvojenja upoznali smo puno ljudi koji su se našli u istoj situaciji i tada smo shvatili da mnogi od njih traže dijete rukovodeći se istovjetnim principom kao kad kupuju automobil što je tužna činjenica – kaže nam majka posvojenog dječaka čije ime iz razumljivih razloga ne želimo niti smijemo otkriti.
Kaže da kod većine posvojitelja prisutna pomama za djevojčicama do dvije godine starosti. Osim toga, ne žele da njihovo dijete bude druge nacionalnosti, a kamo li da ima nekih poteškoća u razvoju ili psihičkih smetnji. Takvi parovi ili pojedinci, kaže, doista čekaju godinama na posvojenje.
– Očekivati da dijete koje čeka na posvojenje, a nalazi se u domu ili je zbrinuto kod skrbničke obitelji bude posve zdravo, jest iluzorno. Ona su traumatizirana samom činjenicom što su oduzeta biološkim roditeljima, a to se sigurno ne bi dogodilo da su se oni adekvatno brinuli o njima. Ti su klinci gledali nasilje u obitelji, alkoholizirane ili drogirane roditelje i kako onda od njih očekivat da nisu bar depresivna ili anksiozna – kaže nam naša sugovornica.
Boja kože nevažna
Suprug i ona su u formular za posvojenje također upisali svoja očekivanja, ali ona su ipak bila znatno različita od većine potencijalnih posvojitelja.
– Napisali smo da želimo dijete predškolske dobi s mogućim blažim poremećajima. Nacionalnost i boja kože, napisali smo, nije nam igrala ikakvu ulogu – kaže majka dječaka koji se danas ne razlikuje od svojih školskih kolega osim što je tamnije puti.
Da žive u Zagrebu, dodaje, posvojili bi, da im je ponuđeno, dijete s težim poremećajima u razvoju, jer tamo je dostupnost logopeda i raznih rehabilitacijski centara dostupnija paru kojem su oba roditelja zaposlena puno radno vrijeme, nego što je to slučaj u Podravini i Prigorju.
U konačnici, tvrdi, posvojili bi i starije dijete od dobi koje su naveli da se nije sve odigralo tako brzo i iznad njihovih očekivanja.
– Kad su nas nazvali iz Centra za socijalnu skrb i rekli nam da imaju za nas dječaka, malog Roma, radost se prelila našim domom iako još nismo ni vidjeli našeg sina. Brzo je sve išlo, ali samo stoga što smo željeli dijete, a ne malog Hrvata, Engleza, vjernika određene vjeroispovijesti, djevojčicu do dvije godine starosti… – istaknula je sugovornica.
Kako danas stvari stoje po pitanju posvajanja u našoj županiji, doznali smo iz podružnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
– Uvidom u aplikaciju ‘socskrb’ u registru posvojitelja trenutno se nalazi sveukupno 11 posvojitelja iz naše županije, po troje s područja nadležnosti PU Đurđevac i PU Križevci te pet potencijalnih posvojitelja s područja nadležnosti PU Koprivnica – odgovorila nam je dr. sc. Maja Ernečić, voditeljica Odjela za djecu, mlade i obitelj.
Pojašnjava da je teško govoriti o tome koliko potencijalni posvojitelji u prosjeku čekaju na prinovu u obitelji, potvrdivši pritom gotovo sve ono što nam je ispričala majka posvojiteljica. Kaže da vrijeme proteklo od želje do posvojenja ovisi o kriterijima i fleksibilnosti samih potencijalnih posvojitelja u odnosu na karakteristike djece. Ukoliko su potencijalni posvojitelji fleksibilni te su spremni posvojiti dijete nešto više životne dobi, romske nacionalnosti ili s određenim zdravstvenim teškoćama razdoblje čekanja je vrlo kratko. Međutim, ako su oko kriterija kruti te, primjerice, žele isključivo vrlo maleno dijete, uz to još i dijete koje nije druge nacionalnosti te nema nikakvih zdravstvenih smetnji period čekanja može biti vrlo dug jer je općenito na području RH malo djece koja udovoljavaju navedenim kriterijima.
