Posjetili smo Dragutina Ciglara, koprivničkog umjetnika i velikog zaljubljenika u rijeku Dravu na njegovom prekodravskom imanju uz jezero Ješkovo u blizini Gole. U hladovini starih vrba u zelenoj oazi Art centra Ješkovo ispričao nam je sve o svojim umjetničkim počecima, ali i prvom susretu s rijekom Dravom koji je neizbrisivo obilježio njegov život.
– Sjećam se kad su moji roditelji jedno ljeto otišli na put u Dalmaciju, a mene su ostavili na čuvanje susjedu koji je bio ribolovac. Tada sam imao šest godina i on me prvi put odveo na rijeku Dravu blizu Ješkova. Sjećam se skele i tog prizora kad sam je prvi put ugledao. Sada sam ovdje na tom istom mjestu s kojeg ću otići i u grob. Ništa u životu nije slučajno pa vjerujem da nije bio ni taj moj prvi susret s našom rijekom – kaže Dragec.
Završio je strukovnu građevinsku školu oblikovne keramike, a 1970. godine prvi je put glinu primio u ruke u Ščitarjevu gdje je dvije godine boravio kod majstora Kičina.
– Da njega nije bilo, danas možda ne bi imao ni bicikl. Poslije sam bio u Udinama kod majstora Guida de Bernardi gdje je i krenula moja nadogradnja znanja o keramici i on me uveo u tu svjetsku scenu keramičara. Cijeli život učim, sada tek mogu reći da nešto i znam. U Udinama sam imao priliku i ostati raditi kao tehnolog, ali ljubav prema Dravi je prevagnula. Netko gaji ljubav prema glazbi, a ja prema našoj rijeci – kaže Dragec.
MN: Dravski san
Kad se vratio u Koprivnicu, bio je dugo vremena podstanar pa je kupio gradilište, počeo graditi kuću i sanjati svoj san o Ješkovu.
– Danas mogu reći da sam ga i dosanjao jer ne možeš od svojih snova odustati ako nešto jako voliš. Ne bih nikada odustao – kaže Dragec koji je u početku planirao izgraditi malu kućicu na Ješkovu, a sada smještaj ‘Laova arka’ ima četiri sobe s blagovaonicom i 16 ležajeva te novouređeni sanitarni čvor. Staru drvenu kuću Dragec je preuredio u kuhinju u kojoj se sada mogu pripremati obroci za goste, a preko puta imanja je velika parcelu na kojoj može parkirati i do stotinu automobila. Dragec uskoro planira uvesti i centralno grijanje kako bi se objekt mogao koristiti i u zimskim mjesecima. Prije nekoliko godina Općina Gola omogućila mu je dovod struje jačine 45 kilovata podzemnim vodom od Gole do Ješkova što baš i nije bio jednostavan pothvat.
– Kad smo ovdje planirali napraviti glazbeni festival, najveći je problem bila upravo struja, a sada se može i tako nešto organizirati – kaže Dragec.
Internacionalni gosti
Na ovo čarobno mjesto u netaknutoj prirodi i zelenilu starog rukavca rijeke Drave već 15 godina krajem srpnja dolaze umjetnici iz cijelog svijeta kako bi stvarali, pronašli inspiraciju i učili jedni od drugih. Desetodnevni Međunarodni simpozij keramike Zemlja + Drava – Motacilla Alba započinje u petak 28. srpnja kada na Ješkovo stižu gosti iz Velike Britanije, Latvije, Srbije i Hrvatske. Dragutin ponosno ističe da su Ješkovo posjetili mnogi istaknuti umjetnici koji putuju diljem svijeta i pronose kulturu država iz kojih dolaze. Među njima ističe Davida Robertsa, umjetnika iz Yorksirea blizu Manchestera koji je izumio tehniku goli raku, Amany Fawzi iz Egipta, Mutlu Baskayu iz Turske, Consuelo Palma iz Čilea, Martinu Muraro iz Italije, Ivanu Čotrić i Tijanu Tanasković iz Srbije.
– Gošća iz Kaira Amanu Favzi koja je bila ovdje prošle godine, rekla mi je: Ja sam rođena na Nilu, ali ovakve ljepote još nigdje nisam vidjela. Crne rode, dravski rukavci, ti su ljudi zbog svih tih prirodnih ljepota iznimno zavoljeli ovo mjesto – kaže Dragec koji je jedan od rijetkih slobodnih umjetnika u Hrvatskoj koji je imao i zaposlenog radnika još 2015. godine.
Prije 24 godine osnovao je Likovnu udrugu Motacila Alba, pa kasnije i Art centar Ješkovo, a uskoro opet planira zaposliti jednu osobu. ‘Laova arka’ mjesto je na koje dolaze zaljubljenici u prirodu te umjetnici i kreativci kako bi pronašli mir i inspiraciju. Ciglar kaže da nikad nije htio otvoriti ugostiteljski objekt jer želi da tu ipak bude mir, da se ovdje boravi u skladu s prirodom.
– Ovo mjesto je dom za određene skupine ljudi, za bolesnu djecu i onu s posebnim potrebama, za edukacije bilo koju vrste umjetnosti, glazbe, sporta. Nedavno su na Ješkovu boravili i eminentni hrvatski biolozi koji su proučavali stanište rijeke Drave, a razmišljao sam napraviti i jedan veliki šahovski turnir, ali i team buildinge za poduzeća. To sve nisam mogao bez kuhinje i sanitarnog čvora, a sada i to imam – kaže Ciglar.
Svjetska gastronomija
Na Ješkovu se pripremaju podravska jela, namirnice su uglavnom s okolnih seoskih imanja, a u obližnjem selu u Mađarskoj za ‘Laovu arku’ žene uzgajaju domaće patke. Na Ješkovu će se uskoro hrana moći pripremati i u keramičkom tajine loncu u obliku piramide. U njemu se obično kuhaju marokanski specijaliteti, a ove godine na simpozij dolazi i jedna umjetnica koja će prezentirati te vještine. Dragec je već pripremio i nacrt te 4500 komada cigli za izgradnju okrugle peći u kojoj će pripremati slasne delicije za posjetitelje.
Ješkovo su stvorili znameniti umjetnici iz cijelog svijeta koji već 15 godina ljeti dolaze na ovo prekrasno mjesto u Prekodravlju kako bi sudjelovali na keramičkom simpoziju, a kako kaže Dragec, među njima nema rivalstva niti nadmetanja, na Ješkovu su svi jednaki:
– Obično se ljudi zakukulje, sebe stave na vrh i ako dođe netko bolji od njih, ne žele ih ni uzeti k sebi. Na Ješkovu toga nema. Nitko se ne nameće, zajedno rade veliki umjetnici i početnici, a ja sam tu uvijek zadnji jer su to ljudi, upravo ti umjetnici, oni koji stvaraju povijest Ješkova – rekao nam je Dragec.
Edukativni rad s djecom
Od ove godine u Osnovnoj školi Gola Dragutin vodi Školu keramike na kojoj sada ima 40-ak polaznika i za koju postoji veliki interes među učenicima. Već dugi niz godina provodi edukacije i u koprivničkoj Osnovnoj školi Antun Nemčić Gostovinski koje su potaknule i nekoliko učenica da odaberu kiparstvo za svoje zanimanje.
– Da nije bilo te škole u Koprivnici, mnogi ne bi ni znali za kiparstvo i keramiku. To je isto kao u glazbi. Instrument možeš negdje vidjeti i čuti, ali ako ga nemaš kod sebe da ga opipaš rukama, da ti netko pojasni kako se njime barata, teško da će te zainteresirati. Ako od desetero djece pronađeš jedno dijete koje je talentirano za kiparstvo, to je već puno – kaže Dragec koji nikada nije imao samostalnu izložbu svojih radova jer kaže da je njegova izložba Ješkovo.
U mnogim gradovima diljem Hrvatske nalaze se njegovi kipovi i javni spomenici Svetog Florijana, ali i u Austriji i Italiji.
Izrađuje ih posebnom tehnikom od svjetlovučenog čelika, kalcita i gline koja je odlična za vanjske uvjete. Krajem srpnja u Loboru će biti postavljen 70. kip Sv. Florijana koji je izradio. Dragutin živi u obiteljskoj kući Koprivnici u kojoj ima uređen i svoj umjetnički atelje, ali kako kaže, tamo nemam Dravu, a ja sam bez Drave kao dijete.
– U životu sam sve stvorio svojim rukama, težak je to život. Ali ja imam jedan svoj pravac i nikad ne odustajem. Na Ješkovo se planiram preseliti i tu živjeti, jer ja sam svoj san dosanjao, sretan sam i radostan čovjek, zaključuje Dragec.
