Gdje plesati? Ovo ozbiljno pitanje postavili su novinari Glasa Podravine i Prigorja u broju objavljenom 6. rujna 1959. godine.
Gdje će se omladina našega grada zabavljati, pitaju se, nakon ljetnih mjeseci dok ne radi Narodno sveučilište pa studenti u Domu kulture mogu priređivati ples. Početkom školske godine, dvorana će biti zauzeta za kino, kazalište i predavanja pa se plesovi neće moći održavati – nigdje.
Zato jer nema pogodnog mjesta, jer nema prostorija. Ostaje, dakle, samo Banovac. Sada kad je lijepo vrijeme. A šta, kad zahladi? Kuda onda?, nastavljaju novinari s pitanjima o plesnoj budućnosti Koprivnice.
U anketi koji su novinari proveli tom prilikom, ‘omladina’ se izjasnila kako im je lijepo bilo svakog četvrtka plesati u Domu kulture. Studenti su istaknuli kako se nemaju gdje sastajati za vrijeme ferija jer svoj klub nemaju. I članovi orkestra u anketi su rekli kako su voljni svirati, ali nemaju gdje. Novinari su se na kraju obratiti i Franu Omrčenu, sekretaru Općinskog komiteta Narodne omladine koji je 1959. rekao:
Istina, mi u gradu nemamo posebno mjesto za zabavu omladine. To nam je velik problem. Muči nas još jedan problem. Eto, za vrijeme plesova u Domu kulture nismo vidjeli seosku omladinu. Mi bi htjeli da sve to objedinimo, da nam na plesu i seoska i srednjoškolska omladina bude zajedno. A to se može postići.
Omladinski i studentski klub su nužnost u našem gradu, a svi su izgledi da će uskoro i jedno i drugo biti, zaključuje prije 64 godine novinar Glasa Podravine.
Danas, više od pola stoljeća kasnije, Koprivnicu more isti problemi. U samom središtu grada još uvijek nema prostora u kojem bi se mladima mogli ponuditi programi izvedbenih umjetnosti u kontekstu koji je za njih prilagođen poput neke vrste kluba kulture ili slično, a raznim udrugama i organizacijama nasušno nedostaje prostora u kojem mogu organizirati različite vrste kulturnog i drugog sadržaja. Prostora ili nema ili ima, ali je do njih nemoguće doći. O tome da četvrtkom uvečer više nitko ne pleše, nećemo ni govoriti…
