Đurđevačko Etno selo u Hrvatskoj Sahari sa svojim zoološkim parkom prava je turistička atrakcija koja svakodnevno privlači brojne posjetitelje iz cijele Hrvatske, a šaroliko životinjsko društvo od nedavno je bogatije za nove članove. Dvogrbe deve, patuljaste kamerunske ovce i koze, vijetnamska svinja i ostatak egzotične družine dobile su nove sustanare, dvije pitome ljame koje sramežljivo upoznaju svoj novi dom. Nisu došle iz južnoameričkih Anda već s obronaka Bilogore, no ipak im je trebalo vremena da se priviknu na novu sredinu.
– Došle su nam prije tri tjedana i još su malo plahe i sramežljive jer su vrlo mlade. Radi se o mužjaku i ženki starosti oko godinu dana, a nabavili smo ih u blizini Koprivnice na jednom obiteljskom gospodarstvu. Sretni smo što smo dobili priliku upotpuniti našu obitelj novim članovima i vjerujem kako će one biti dodatna atrakcija posjetiteljima – kazao nam je timaritelj Hrvoje Gregurić koji zajedno s još dvojicom kolega brine da životinjama ništa ne nedostaje.
Ljame su se dobro uklopile, no jedno su vrijeme ipak morale biti u izolaciji kako bi se prilagodile na nove mirise i okolinu.
– Bili smo strpljivi i oprezni jer zna se dogoditi da životinje zbog premještaja prestanu jesti pa smo ih u kontakt s devama puštali postupno. Sve su naše životinje u biti jako mazne, imamo takav pristup prema njima, a ponekad ih malo podmitimo hranom kako bi zadobili povjerenje i tako je puno lakše s njima raditi – kroz smijeh nam je ispričao Gregurić.
Najčešća asocijacija kada se spomenu ljame jest njihovo izbacivanje sline na osobe koje im se previše približe, no Gregurić nas uvjerava kako se radi o mitu te da nema straha za posjetitelje.
– One su klasični su preživači i hrane se voluminoznim krmivom – sijenom i travom te žitaricama, a kao i sve životinje iz porodice deva pa tako i one iz predželuca izbacuju sadržaj koji je neugodnog mirisa. No to nije ništa neobično, a pred ljudima će to napraviti samo kad su iznervirane ili uplašene. Kad se prema njima normalno odnosite i niste napadni nema nikakvih opasnosti i rado će vam dati da ih mazite – pojasnio je Gregurić.
Iako jako mazne, po karakteru su nešto između magaraca i mačaka, kazuje nam naš sugovornik te napominje kako je potrebno mnogo vremena da bi se zadobila njihova naklonost.
– Prilično su tvrdoglave i jako prepredene, morate zadobiti njihovu povjerenje, a ako ga izgubite više vam se neće približiti. Tako je i s devama, imali smo jednu situaciju kada smo trebali raditi snimanje noge, a nakon što je naša deva osjetila hladnu ploču rendgena više mi se nije željela približiti dva mjeseca – prisjetio se Grgurić.
Budući da ljama, osim u zoološkom vrtu u Zagrebu i na farmi u okolici Gline, nema, timariteljima nije bilo lako upoznati se s načinom na koji žive te kako se s njima ophoditi, no sve su ubrzo „pohvatali“ i danas životinjama žive u optimalnim uvjetima.
– Kod nas nažalost nema previše literature o devama i ljamama pa smo morali pretraživati Internet kako bi se upoznali sa svim specifičnostima. Srećom puno nam je pomogao i naš đurđevački veterinar Dražen Đuričić, predavač na Veterinarskom fakultetu, koji je čest s nama i na kraju je napisao i stručnu knjigu o devama – kazao je Gregurić.
Dolaskom ljama nije završila priča o širenju mini zoološkog vrta u Đurđevcu.
– Imamo puno ideja koje bi sve životinje mogli ovdje uklopiti. Voljeli bi imati zebre, a trebaju nam i paunovi koji će se ponosno šepuriti našim etno selom. Velika je sreća da su nam se većina životinja koje imamo razmnožila pa rastemo, a u budućnosti očekujemo i podmladak naših deva – rekao je Gregurić.
Etno selo kraj utvrde Stari grad postoji tek godinu i pol dana, a postalo je ne samo podravska već i hrvatska atrakcija, unatoč tome što je u početku bilo otpora i u samom Đurđevcu.
– Na početku su nas ismijavali i govorili kako je to totalni promašaj, a mi smo u ovako kratkom razdoblju pokazali suprotno. Bilo je velikog otpora prema devama, no sad je divno. Dokaz tome je što ujutro kad dolazim na posao redovito nalazim pune kante jabuka, zelja i mrkve koje Đurđevčani ostavljaju. Očito je sve više onih koji su ponosni na njih – zaključio je Gregurić.
