Nevjerojatan i brutalan kraj potrage za kućnim ljubimcem Zenom doživjela je prije koji dan koprivnička obitelj Bedeković. Njihov je ljubimac, dvogodišnji smeđi labrador Zen, iz obiteljskog dvorišta u Koprivnici nestao pred desetak dana, točnije, u noći s ponedjeljka na utorak da bi ga u nedjelju pronašli mrtvog u grabi tristotinjak metara od romskog naselja Žlebice. Psa su vlasnici pronašli razbijene lubanje, bačenog u grabi zapetljanog u granje i korijenje.
Potraga za Zenom krenula je već sljedećeg jutra, u utorak. Kako bi dobili informaciju o njegovom mogućem kretanju, obitelj je polijepila plakate po Koprivnici. Vožnja gradom uzduž i poprijeko također nije urodila plodom. Priča se počela raspetljavati u nedjelju, petog dana potrage, nakon što je Martina oglas sa Zenovom slikom stavila na trgovinu u Reki. Da stvar bude gora, Martina i suprug te su nedjelje tri put bili u Žlebicama jer im je dojavljeno kako naseljem luta veći broj pasa pa su otišli provjeriti je li među njima možda i Zen. Njihov se odlazak tamo pokazao bezuspješnim.
No, predvečer je Martina na svoj mobilni telefon primila telefonski poziv nakon kojeg se priča počela brzo odmatati.
– Nazvala su me djeca, otprilike desetogodišnjaci. Prvo su pitali za novac, da koliko nudim. Tvrdili su da su našli psa, ali da ga je netko ubio. Ne vjerujem da su ga oni tamo našli, nego su oni bili ti koji su ga ubili i tamo bacili jer to gdje smo ga mi tu večer kasnije pronašli, nije nikome bilo usput. Trebalo je do te grabe u šumi hodati 300 metara, prijeći još i preko potoka, tako da sumnjam da su ga oni šećući pronašli – ispričala je potresena Martina koja je nakon tog poziva primila još nekoliko njih putem kojih joj se pokušavao iskamčiti novac.
– Kakve novce imaš, tako su pitali, prosto jednostavno. Bila sam spremna dati koliko traže samo da ga nađemo živog, ali ubrzo se ispostavilo da traže novac za mrtvog psa – veli.
Na koncu su se oko 22 sata uputili u Žlebice gdje ih je dočekalo cijelo naselje, a djeca su im pokazala gdje je pas.
– Ležao je na leđima bačen u grabu. Šokirali smo se kad smo ga pronašli. Uvjeti su bili takvi da ga tu večer nismo mogli ni ponijeti doma nego se suprug vratio idućeg jutra po njega. Tek smo onda vidjeli da se netko na njemu iživljavao. U ušima i nosu bila mu je sasušena krv, vjerojatno kao posljedica udarca u glavu – prepričava Martina koja bi više od svega voljela dobiti odgovor na pitanje zašto su njenom kućnom ljubimcu to učinili.
– Bio je kao milo dijete, nikad na nikoga nije zarežao, čak je volio i susjeda u kvartu kojeg ni jedan pas ne podnosi. Bio je jako privržen, kad bi išli u šetnju hodao bi na najviše tri metra od nas. Svi smo doma van sebe, izgubili smo člana obitelji koji nas je svakodnevno razveseljavao – rekla je Martina uvjerena da Zen sigurno nikoga nije napao.
– Nije mi jasno zašto su ga ubili, je li to njima nekakva bolesna igra ili što. Nije mi jasno zašto im je takav umiljat i dobro odgajan pas nekome smetao – pita se Martina.
Da stvar bude gora, netko je od djece još u ponedjeljak nakon što su tijelo Zena već odnijeli kući zvao i pitao za svoju „nagradu“.
Slučaj nisu prijavili policiji jer su u razgovoru s prijateljem policajcem došli do zaključka kako se ništa na taj način neće riješiti. Čak štoviše, kažu da bi si mogli prirediti dodatne neugodnosti i probleme.
Što se u nedjelju događalo u njegovom naselju pitali smo Željka Oršoša, predstavnika naselja Žlebice u Mjesnom odboru Reka, no on osobno nije imao nikakvih saznanja o ovom slučaju pa smo se uputili u naselje.
Naša je pojava očekivano izazvala interes mještana koji su se gotovo svi do predzadnjega ogradili tvrdnjom kako nemaju pojma o čemu je riječ.
– Ako se to zbilja dogodilo, zašto nije pozvana policija, ovako ja mogu svašta sada reći ili ne – rekla je jedna od okupljenih.
Na koncu se među okupljenima pronašao i jedan mališan, od otprilike osam godina starosti koji je za razliku od ostalih, priznao kako zna gdje je pas, ali za uzvrat da nam da informaciju zatražio od nas novac.
– Nemojte njega uzimati za ozbiljno, on ni ne razumije o čemu mi razgovaramo – dodao je na to mladić od dvadesetak godina.
Konkretan odgovor nismo dobili, no nakon ove izjave, teško se bilo oteti dojmu da pojedinci nisu znali ništa o temi koja nas je zanimala.
