Na najnižim obroncima Bilogore, na nadmorskoj visini od 156 metara, okruženo šumama, smjestilo se naselje Mičetinac. Plodna zemlja pogodna je za razvoj poljoprivrede od koje su mještani oduvijek živjeli, a gotovo svaka obitelj za svoje potrebe uzgajala je i vinovu lozu. I dok je još prije tridesetak godina u selu bilo stotine krava čije su mlijeko otkupljivale varaždinska Vindija i bjelovarska Sirela, danas je poljoprivrednike moguće nabrojati na prste jedne ruke. Uz njih je u selu ostalo još dvadesetak krava. Posljednjih godina mještani se sve više okreću uzgoju vinove loze, pa se ovo lijepo podravsko mjesto sve više okružuje vinogradima.
Danas je Mičetinac prigradsko naselje Grada Đurđevca do čijeg centra njegove stanovnike dijeli šest kilometara. U središtu naselja je kapela, društveni i vatrogasni dom, a nedaleko je i zgrada Područna škola. Gradnja školske zgrade počela je 1949. godine, a nastava se ovdje počela provoditi od 1. rujna 1950. godine. Prvi učitelji bili su Ivan Filipović i Katica Barić. U školi je svojim malim mještanima od 1985. pa do 2013. godine predavala i Nada Petrović, a mi smo nakratko porazgovarali s njenim bivšim učenikom Mariom Čorba. On je zaposlen u Agenciji za šumarstvo i jedan je od „mladih snaga“ koje pokreću društveni život u mjestu. Planinar je i predsjednik DVD-a Mičetinac. Kako nam je rekao, „njegovo“ Društvo osnovano je 1949. godine i danas ima tridesetak članova kojima je zapovjednik Vedran Bukovčan.
– Imamo svoj nogometni klub. NK Mičetinac osnovan je 1976. godine, a 2008. godine zaslužio je naslov prvaka u 3. Županijskoj nogometnoj ligi. Nogometaši i vatrogasci surađuju u raznim akcijama za dobrobit mjesta, a nakon toga slijedi i „opuštanje“ u društvenom domu“ – priča.
Društveni dom dograđen je 1975. godine uz vatrogasni dom koji je sagrađen pedesetih godina prošlog stoljeća. U kući do vatrogasnog doima živi i najstariji vatrogasac u selu.
Ivan Dautanec rođen je 1932. godine rođen u Kalinovcu, a član je DVD-a Mičetinac više od 60 godina.
– Oženio sam se 1956. godine i od tad živim ovdje. Zaposlio sam se u Šumariji Đurđevac i radio kao šumski radnik. U to se vrijeme sve radilo ručno, a prvu „štilovku“ dobio sam 1971. godine. Sjećam se da je bila „žmehka“ 15 kila, a morao sam je i održavati. Tek mnogo kasnije, morali smo u Repašu polagati tečaj za rukovanje motornom pilom, a ja sam do mirovine „razdrl“ tri motorke“ naglasio je Ivan i podsjetio da su i drva iz šume „šlajsali“ konji jer nije bilo traktora. Radno vrijeme bilo je osam sati, no „ak si dulje delal i više si zaradil“, kazao je naš sugovornik i pripomenuo da je za 31 godinu rada na šumariji zaradio kuću.
U to je vrijeme i njegovo selo bilo mnogo veće i tu je živjelo oko 400 stanovnika. Većina je živjela od radova na poljoprivredi, a mnoge obitelji još do pred četrdesetak godina nisu stanovale u mjestu, već u okolnim vinogradima. Ipak, 1947. godine Jakov Turković dovodi tehniku u selo. Kupio je prvi gramofon, a šezdesetih godina kupuje i prvi TV prijamnik pa su mještani u njegovoj kući gledali kroz „prozor u svijet“. Pedesetih godina prošlog stoljeća selo se najviše razvija, a prema popisu stanovništva, u Mičetincu je 1953. godine živjelo 428 stanovnika. Godine 1958. osniva se i udruga žena, a desetak godina kasnije, mještani Jozina Petrović, Ivan Čorba i Valent Čižmešila kupuju i prve traktore. Valent je uz to, bio i vrstan majstor i već tad imao tokarski stroj.
Danas u naselju u 80 kuća živi dvjestotinjak stanovnika, a u mjesnu školu od 1. do 4. razreda ide šest učenika. Više razrede osnovne škole đaci pohađaju u Gradu Đurđevcu, a kako su nam rekli mještani, u Mičetincu ima tridesetak djece i mladih. Kroz mjesto prolazi i Bilodravska biciklistička ruta. Tu je i mali potok koji protječe, ali i često presušuje, a nedaleko u šumi je i izvor pitke vode u Mičetinskom Jarku. Selo nema ulica već odvojke koji imaju mjesne nazive. Mjesto ima i groblje i mrtvačnicu, a odvojak koji do tamo vodi, mještani nazivaju Mirogojska. Odvojak prema nogometnom igralištu je Lenišče, a prema Mičetinskom Jarku gdje su nekad pokraj malih izvora vode žene prale veš, žitelji zovu Ribnjak. Usred mjesta ponosito stoji kapela Anđela čuvara i Ivana Krstitelja sagrađena 1930-ih godina. U Mičetincu je rođen svećenik i redovnik Družbe Isusove Ignac Čižmešija.
Naselje ima struju, javnu rasvjetu, telefon i vodovod. Stanovnici kod liječnika i zubara idu u Đurđevac gdje je i veterinarska stanica, trgovina i sve ostale usluge. Vinogradarstvom i vinarstvom na veliko se bavi Ivan Cvekan, a od ratarstva žive Ivan Cvekan i Mladen Ferenčak. Ostali mještani na malo se bave poljoprivredom i(li) rade u nekom poduzeću u gradu ili okolici.
