Prilično tiho, u sjeni drugih odlazaka i dolazaka, Podravku Vegetu je ljetos napustila mlada nada Tena Petika. Kćerka Podravkine legende Snježane izabrala je drugačiji put te je svoje mjesto pod rukometnim suncem potražila u mađarskom prvoligašu Kisvardi.
– Velika je promjena otići od kuće s 19 godina i ne mogu reći da mi je lako. Susrećem se s obavezama s kojima se do sada nisam. Živim sama, kad dođem doma s treninga čeka me prazan stan i obaveze. Nema mame i tate sa spremljenim obrokom, već si ga sama moram spremiti. Ali snalazim se. Što više vremena prolazi, sve mi je lakše i neki poslovi mi već postaju rutinski. Dobra stvar je što u klubu igra naša Vesna Milanović-Litre koja mi svojim iskustvom i savjetima pomaže da sve to prebrodim. To mi puno znači i na tome sam joj bezgranično zahvalna – rekla nam je Tena Petika.
Je li zadovoljna minutažom i učinkom?
– S minutažom sam zasad zadovoljna, iako svaki sportaš teži višem. Recimo, protiv Vaca sam igrala skoro cijelu utakmicu, u nekima dobijem manju minutažu. Sve ovisi o protivniku i “kakav mi je dan”. Trener stvarno ima strpljenja za mene s obzirom da sam mlada igračica i da je mađarska liga, sad to mogu potvrditi iz prve ruke, najjača u ženskom rukometu. Najbitnije je da dobivam priliku, a na meni je da to iskoristim. Zadovoljna sam učinkom, ali naravno da uvijek može bolje. Treba mi malo vremena da još šuterski proradim, da steknem samopouzdanje i da se prilagodim nešto drugačijem sustavu igre u obrani i napadu koje trener traži od nas. Nadam se da će i to uskoro sjesti na svoje mjesto!
Kakav je Kisvarda klub, kakve su ambicije?
– Klub je odličan što se tiče uvjeta, imamo sve što možemo poželjeti. Publika nas prati i navija i kad lošije igramo. Vidljivo je da poznaju i vole sport i rukomet. Budući da smo mlada ekipa, ambicije su nam plasirati se u sredinu tablice. Naravno, nikad se ne zna, igramo, borimo se i dajemo sve od sebe i vidjet ćemo kakvim će to učinkom na kraju sezone rezultirati. Što se tiče ekipe i atmosfere, stvarno sam oduševljena kako sam se uklopila, sve cure su jako pristupačne i družimo se i izvan terena.
Žali li Tena zbog tako ranog odlaska iz Podravke, zamjera li nešto nekome?
– Osjećala sam da za mene više nije bilo mjesta u Podravki, i ako sam se željela nastaviti baviti rukometom morala sam negdje otići. Što se tiče odlaska, moja savjest je čista, a za druge ne znam niti bih željela komentirati.
Hoće li u mađarskoj ligi bolje napredovati nego u hrvatskoj?
– Kao što sam i prije rekla, mađarska liga je trenutno najjača u ženskom rukometu. S 19 godina mi je nestvarno i velika čast igrati protiv ekipa kao što su Györ, Ferencvaroš, Siofok… Zahvalna sam što mi se ta prilika pružila tako rano u životu, minutaža mi je veća nego prošle sezone tako da u tom smislu mogu samo napredovati jer se igrač postaje igranjem, a ne sjedenjem na klupi. Za par godina ćemo vidjeti koliko je to bilo dobro za mene. Osobno smatram da bi mi još dvije-tri godine igranja hrvatske lige dobro došle, ali nažalost to vrijeme nisam mogla dobiti.
Kako komentira ovosezonska izdanja Podravke u Ligi prvakinja?
– Metz je definitivno favorit, a čula sam da su protiv Vipersa cure odigrale odlično i zasluženo odnijele bodove, no tu utakmicu nisam gledala. Ostaje žal što su im bodovi s Ferencvarošem pobjegli, ali uskoro imaju priliku za popravni.
Može li Podravka na domaćem terenu do željene pobjede?
– Nadam se da može, gledat ću ih i držati fige. Podravka je klub s kojim je moja majka ostvarila sve najveće uspjehe, klub u kojem sam ja napravila svoje prve rukometne korake. Ja sam bila dijete Podravke i uvijek ću biti njihov navijač, bez obzira na sve.
Tena se nije orijentirala samo na rukomet, upisala je i studij.
– Studiram Marketing, društvene medije i odnose s javnošću na DOBA Fakultetu. Iskreno, mislila sam da će biti lakše. Imam puno fakultetskih obaveza, predavanja i zadataka skoro svaki dan. No, nikad mi nije bio problem uskladiti školu i rukomet, to mi je već postala navika. Cilj je završiti fakultet što je brže moguće – zaključila je Tena svoje javljanje iz Mađarske
