Marica Korolija (33) svestrana je sportašica sa završenim Ekonomskim fakultetom, a ujedno ima svoje poduzeće Lava centar te je trenerica mlađim uzrastima košarkašica Koprivnice. Studentica je i druge godine Kineziološkog fakulteta u Splitu, ali je to trenutno u mirovanju zbog nekih drugih planova.
Od malena je igrala nogomet s dečkima, a kako u to vrijeme nije bio razvijen ženski nogomet, odlučila se za košarku. Otkako se pojavio ženski nogomet, otišla je igrati u Trnovec, ali kako kaže, to joj je bila pogreška života jer je tada ozlijedila koljeno čije posljedice osjeća i danas. Tu sezonu 2010. godine bila je najbolja strijelkinja i igračica u košarci, ali i najbolja strijelkinja u nogometu. Moglo bi se reći kako je u najvećem naponu snage morala odustati od profesionalnog bavljenja košarkom, ali i nogometom kao igračica. Kako nije mogla izdržati, a da se ne bavi sportom, prešla je u golmanice, gdje nema toliko velike opasnosti za ozljedom. Marica je u svojoj sportskoj karijeri prošla kroz dosta košarkaških, ali i nogometnih klubova. Tako je u košarci branila boje Drave Iz Novigrada Podravskog, Koprivnice, Podravca iz Virja, a u nogometu Trnovca, Ludbrega, Trnave Goričan, Koprivnice, Đurđevca, a mali nogomet za Kozakiv i Mirlović zagoru. U golmanskoj karijeri također je bila proglašavana najboljom na nekoliko turnira, a ističe kako joj je bolji mali nogomet, od velikog.
Marica nije mogla ni bez svoje druge ljubavi pa je postala trenerica košarke, čiju dužnost obavlja već deset godina na klupi ŽKK Koprivnica. Kao najbolji uspjeh ističe treće i četvrto mjesto u državi s djevojčicama 2003. godišta. Sada dolazi nova generacija 2011. godišta i nada se da će ostvariti čak i bolje rezultate. Trenutno, kao i većina klubova sa svojim mladim košarkašicama radi online treninge.
– Bilo mi je ponuđeno da vodim i seniorske ekipe, ali meni je najljepše s malim djevojčicama. S njima uvijek znaš na čemu si. One mi, na kraju užasnog dana, uvijek uljepšaju dan i znaš da nema fige u džepu. Otvorene su, iskrene i vole te takvog kakav jesi – govori Marica.
Marica ima svoje vlastito poduzeće
Kao mlada nije imala veze da ju netko “ugura“ u neku tvrtku pa je sama krenula na teži način jer danas vidi što ono sve nosi. Već je sedam godina vlasnica poduzeća Lava centar.
– Dok sam radila u jednom call centru vidjela sam da sam sposobnija od tadašnjeg šefa i brzo sam postala najbolji prodavač pa sam odlučila krenuti u svoj biznis. Krenula sam od jednog laptopa, a sada sam si stvorila većinu stvari koje su mi potrebne za rad – ističe ona.
Upitali smo ju kako se nosi sa sadašnjom krizom s obzirom na to da je sve zatvoreno zbog koronavirusa. Kaže da je dobila poticaj od države, ali da ju je to iznenadilo. Bila je vrlo skeptična prema tome i mislila je da će samo netko s vezom dobiti poticaj pa se ugodno iznenadila. Trenutno priprema teren za bolje dane. Posluje sa školama, tvrtkama koje traže promo materijale, a u doba krize rijetko tko to treba. I dalje komunicira s ljudima, ali odgovor je uvijek isti – da se čuju nakon krize. Vidi se jako velika razlika u prodaji.
Neobična i zanimljiva iskustva
Marica je proputovala i dosta zemalja. Od Engleske, Španjolske, Maroka i drugih pa sve do Argentine. Jedno od najdražih iskustva joj je bilo upravo to u Buenos Airesu. S RTL-ovim Wipeout adrenalinskim programom 2009. godine natjecala se na poligonu gdje je zbog straha od visine pala na drugom. Kaže kako je bilo puno adrenalina i zanimljivih situacija, a doživjela je i neko novo iskustvo.
U životu su joj se događale i vrlo neobične situacije. Pa je tako, vozeći se na trening u Koprivnicu, na pola puta primijetila da ima nepoznatu baku u autu. Kako Marica živi blizu staračkog doma u Novigradu Podravskom, baka se očito zaželjela malo avanture te pobjegla iz doma baš Marici u auto. Marica ju je vratila, a cijela avantura s bakom završila je pozitivno. Također još jedno iskustvo koje je zanimljivo spomenuti dogodilo se prošle godine za Praznik rada pokraj jezera u Trakošćanu, gdje je roštiljala ne znajući da to tamo nije dopušteno.
– S četiri prijateljice uputila sam se u Trakošćan. Sa sobom smo imali roštilj, meso, piće i svašta još nešto. Zapalili smo vatru i roštiljali, kada nam je odjednom došao zaštitar. Upozorio nas je da je ovo park prirode i da to nije dopušteno. Na kraju smo se dobro izvukle jer su vidjeli da smo stvarno bile odgovorne. Sve smo pospremile i počistile za sobom te smo bile u nedoumici hoćemo li ići u dvorac, no na kraju smo otišle. Isti taj zaštitar nas je dočekao na ulazu i prodavao karte te nas na kraju počastio s besplatnim ulazom. Svako zlo za neko dobro – prepričava ova svestrana trenerica koja je ujedno i obožavateljica dobrog roštiljanja kojeg i sama često radi.
Ova mlada vlasnica poduzeća, osim što radi u njemu i trenira djevojčice, uspije i napraviti nešto oko kuće. Tako se u njezinom dvorištu mogu vidjeti friško nacijepana drva, pokošena trava, uređen vrt te obojeni zidovi. Sve ono što može sama napraviti, a ne mora platiti majstora, dobro dođe. Tako je štagalj preuredila kao prostoriju za igru i teretanu. Unutra ima stolni tenis koji može poslužiti i kao beerpong, jer je Marica nekoliko puta osvajala takve turnire, pikado te različite sprave koje možemo vidjeti u svakoj teretani. Ne smijemo izostaviti i njezine pse koje odmila zove svojom djecom s kojom vrlo rado provodi slobodno vrijeme i uči ih novim stvarima.
Novi pothvat
Ekonomistica ne misli stati s poslom, nego ga još više proširiti. Na učilištu Laura upisala je prekvalifikaciju za prometnu školu, a nakon toga za instruktoricu vožnje u autoškoli. Već bi u listopadu trebala dobiti licencu i biti spremna za taj novi pothvat. Te prve generacije djevojčica koje je trenirala, sada bi trebale postati punoljetne tako da odmah ima mušterije. Kako nema puno ženskih instruktora vožnje misli da će i djevojkama biti ugodnije da im je osoba istog spola instruktorica.
Upitali smo ju odakle joj snaga za te sve aktivnosti, no ona kaže da je već sve to isplanirala.
– Posao oko moje firme donio mi je puno stresa u životu i htjela bih raditi nešto što nema toliko stresa. Oduvijek puno radim i naučena sam na različite aktivnosti, tako da bi mi jednostavno bilo dosadno da nemam što raditi – zaključuje Marica
