Đurđevački vinogradar Marijanko Ređep s rezidbom u svojem vinogradu u Čepelovcu počeo je prije desetak dana i sada je privodi kraju. Ukupno ima 2500 trsova, od čega najviše, njih 1200 sorte zeleni silvanac, tu je i 850 trsova graševine, 200 trsova souvignona,dok se ostatak odnosi na nekoliko stolnih sorti poznatijih kao ‘zubatice’.
– Ove sam godine rezidbu počeo prije nego prošle, jer došli su topli dani i baš je bilo lijepo raditi, ovaj je tjedan nekako kišovitiji i hladniji, ali s tim poslom sam gotovo završio i spremno čekam proljeće – ističe ovaj poznati đurđevački vinogradar.
Prošla vinogradarska godina bila je, kaže, puno bolje od 2019. kada su vinogradi dva puta stradali od tuče zbog čega je urod grožđa bio gotovo prepolovljen.
-Lanjski urod je stvarno bio zadovoljavajući, iako je kvaliteta bila nešto slabija, no rijetko se poklopi da i jedno i drugo bude idealno, vinogradari to znaju, pa niti ne očekujemo savršenstvo u tom smislu, već smo zadovoljni ako sve prođe bez elementarnih nepogoda. Iako mi je vinograd osiguran, naknade koje osiguravajuća društva isplaćuju za nastale štete su simbolične. Postavljanje protugradnih zaštitnih mreža bila bi dobra, ali vrlo skupa investicija, tako da eto, sve ovisi o prirodi – ističe Marijanko Ređep koji je ujedno i predsjednik Udruge vinogradara i voćara Grada Đurđevca. Lani je ukupno proizveo 4500 litara vina i to najviše silvanca te 1500 litara graševine.
S obzirom na to da se vinograd i kušaona vina Redžepovih nalaze na đurđevačkoj Vinskoj cesti koja postoji već 18 godina i koju često posjećuju turisti, korona kriza je i tu ostavila svoj danak, jer prošle ih godine, zbog svima poznatih razloga, nije bilo.
-Inače su mi često i to po dva puta tjedno znali dolaziti autobusi s mađarskim umirovljenicima, ali evo lani ih nije bilo, pa niti ja, kao ni brojni drugi vinogradari, nisam uspio prodati onoliko vina kao u godinama prije korone. Zato su nam prošle godine iz Ministarstva poljoprivrede u sklopu interventnih mjera ponudili mogućnost da zalihe vina prodamo za destilaciju odobrenim destilaterima za pet kuna po litri. Nisam se uključio u to, jer zalihe nisu tako velike, pa vjerujem da će moja vina barem ovako na kućnom pragu pronalaziti put do kupaca – priča nam Marijanko.
Njegovo vino inače se može popiti i u jednom đurđevačkom restoranu te kafiću. Kao što znamo niti oni još uvijek ne smiju raditi, pa osim vlasnika ugostiteljskih objekata i vinogradari poput Marijanka Ređepa čekaju da epidemiološke mjere popuste i da se vrata lokala otvore. Sve do lani, u vrijeme Picokijade vinarije duž Vinske ceste redovno su posjećivali i tzv. Veseli autobusi puni gostiju koji su u vinu uživali i ovdje na ovim čepelovečkim brežuljcima, ali si i kupovali butelje za doma. Prošle godine niti njih nije bilo. Unatoč svemu tome, raditi se mora.
U obrađivanju vinograda Marijanku pomažu supruga Vesnica, kćerka Nikolina te sin Josip koji je odnedavno i preuzeo vođenje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Većinu poslova, ponajprije prskanje, obavljaju strojno, tako da uvijek uspiju sve napraviti na vrijeme.
Ređepovi su prošle godine uz još četvero ovdašnjih vinogradara otvorili i kušaonu vina koja nažalost zbog korone nije bila posjećena, no vjeruju da će se ove godine turisti i posjetitelji ponovno moći vratiti i uživati i u ovom kontinentalnom turizmu koji također zbog epidemioloških mjera bilježi minuse, no o njima se malo govori. Konkretno, vinogradari se nisu pronašli niti u jednoj vrsti mjera za ublažavanje novčanih gubitaka izazvanih provođenjem epidemioloških mjera i s nestrpljenjem čekaju 15. veljače da vide hoće li doći do ublažavanja ovakvog stanja.
Marijanko je novu vinogradarsku godinu započeo s vjerom da se neće ponoviti 2020., nada se dobrom urodu i kvaliteti grožđa, jer onda može računati na kvalitetna vina zahvaljujući kojima će se kao i godinama do sada, s naših i inozemnih izložbi vraćati s nagradama i priznanjima.
