Nakon dvadesetak minuta vožnje automobilom iz Koprivnice prema Križevcima došli smo u Sokolovac. Naselje je smješteno uz potok Koprivnicu, između Bilogore i istočne padine Kalnika, na 175 metara nadmorske visine i na površini nešto manjoj od osam kilometara kvadratnih. Osnovano je u vrijeme Vojne krajine i dolaskom pravoslavnog življa u ove krajeve, a stanovnici su bili graničari ili krajišnici. Mjesto su prije zvali Kukavica, a kasnije, kao središte Sokolovačke satnije koja je bila u sastavnom dijelu Đurđevačke pukovnije, naselje dobiva naziv Sokolovac. Ukidanjem Vojne krajine zastao je i razvoj mjesta, i zapisi govore da je još krajem 18. stoljeća bilo vrlo malo kuća. Dolaskom željeznice i otvaranjem rudnika uglja, ovdje su se počeli doseljavati migranti iz Bosne, Slovenije i Hrvatskog Zagorja. Naselje je raslo, a samo u rudniku je 1880. godine bilo zaposleno 246 rudara. Osim iskapanja lignita u rudniku i rada na željeznici, mještani su radili i u Šumariji.
Organizirano šumarstvo u Sokolovcu započelo je osnivanjem imovinskih općina, takozvanih zadruga kojima je bila zadaća opskrba ogrjevom i građevnim drvom. Šumarija nije imala stalno zaposlene, već su radove u šumi izvodili ‘kirijaši’. To im je bio jedini izvor prihoda, a bili su plaćeni po kubiku drva. Oni su rušili stabla, konjima ih izvlačili iz šume i odvozili u pilanu. To se uvijek radilo u paru, po dva konja jer jedan konj nije mogao vući veće klade. Nije bilo radnog vremena, radilo se od ranih jutarnjih sati pa sve dok se vidjelo raditi. Treba reći da su Polumske šume, a to su sokolovačke šume, jedne od poznatijih šuma u svijetu. To je posebna kvaliteta bukve i hrasta, i to je jako cijenjeno drvo kojeg ima od Australije do Amerike.
U Sokolovcu je 1896. godine otvorena i škola s jednim razrednim odjelom. Prvi učitelj bio je Lepušić, a jedan od prvih učitelja bio je i Stevan Janjetović. Danas je to Matična škola koja ima četiri područne škole.
Mi smo se na svom putovanju zaustavili pred kućom obitelji Ištvanović, gdje smo u toploj sobi porazgovarali o životu u naselju. Prema ranijem dogovoru, tu nas je čekala i Zdenka Drakulić. Rođena je u nedalekom mjestu Srijem. Završila je Pedagošku akademiju, a od 1981. godine pa do umirovljenja protekle godine, bila je nastavnica geografije i povijesti u Matičnoj školi Sokolovac. Sa svojim učenicima radila je više projekata o povijesti naselja koje smo došli upoznati.
Tako smo saznali da osim rada u rudniku, na željeznici i na šumariji, mještani su se bavili poljoprivredom. Oko naselja su šume i nema mnogo oranica pa nema niti jačih poljoprivrednih gospodarstava. Mještani su uglavnom imali po dvije ili četiri krave, nekoliko svinja i perad za svoje potrebe. Doseljenici iz Zagorja često su radili samo za čup mlijeka i malo brašna, no vremenom su kao nadničari od ničega došli do vlastitog gospodarstva. Tako je zagorac Franjo Topolko koji ‘nije imao niti žlicu’, na kraju sagradio vodenicu na potoku Koprivnica. Vodenice je imao i stari Ivo Bakanja, prisjetili su se domaćini, dometnuvši da je Jeronim Jambrović imao pilanu koja je radila sve do sedamdesetih godina.
Pedesetih godina Desanka Gojković je tkala domaće platno za stolnjake i ručnike, čuli smo od naših sugovornika.
Godine 1965. zatvoren je rudnik, a u to vrijeme na području Sokolovca već je počela eksploatacija nafte. Žitelji su se više posvetili i poljoprivrednoj proizvodnji. Prije pojave traktora, na polju se radilo uz pomoć krava i konja, a mještani su jedni drugima pomagali. Na brdima Kamenik i Sremljanski Breg žitelji desetljećima za svoje potrebe uzgajaju vinovu lozu. U selu je još prije drugog svjetskog rata bila trgovina čiji je vlasnik bio Židov Sonenšajn, a pedesetih godina prošlog stoljeća, Mirko Guskić otvorio je i privatnu pekaru.
U naselju je jedno vrijeme bilo i pet gostionica, te nekoliko obrta. Đuro Rizner bio je bačvar pa je i prvi u mjestu kupio automobil, a drugog bačvara zvali su Pintar, no njegovo pravo ime nismo uspjeli saznati. Franjo Toplak i Ivo Knapić bili su postolari, Andrija Ištvanović kovač, a Vlado Malešić zidar. U naselje su prije sedamdesetih godina stigli i traktori. Prvi ponosan vlasnik bio je Stevo Miljanović, a nakon toga su traktore kupili i Milan Ostojić i Veljko Vitanović koji ga je zaradio radom u Njemačkoj. Milan Rakić imao je ‘dreš’ i vršio žito iz usluge. Razvoj sela ubrzala je i Podravkina Kooperacija.
– Šezdesetih godina prošlog stoljeća Podravkina kooperacija značajno je ubrzala stočarsku proizvodnju na ovim područjima. Podravka je otkupljivala stoku, pa se govorilo da je tele prodano i prije nego se krava otelila, jer su proizvođači novac dobivali unaprijed, odmah po potpisivanju ugovora o tovu – čuli smo u razgovoru.
Na mjestu gdje je danas zgrada škole i nova sportska dvorana, sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća bilo je sajmište sa stočnom vagom. Tamo se prodavala i kupovala stoka, poljoprivredni proizvodi i vino. Danas je većina stanovnika stalno zaposleno u tvrtkama u Koprivnici i Križevcima, a poljoprivredom se bave na malo i samo za svoje potrebe. Više krava za proizvodnju mlijeka donedavno je imao Milan Ostojić. Obitelj Ištvanović bavila se proizvodnjom mlijeka i tovom bikova do prošle godine, pa je danas u mjestu samo jedna krava koju još uvijek drži Mira Barišić.
Kroz mjesto prolazi cesta i željeznička pruga. Sokolovac je općinsko središte na čijem je čelu načelnik Vlado Bakšaj. Osim malih poljoprivrednika i prerađivača drva, u naselju su i limarski, stolarski i postolarski obrti. OPG Benčić i OPG Sakač bave se uzgojem povrća, a jedna obitelj iznajmljuje apartmane. Za društveni život brinu se lovačka udruga, udruga umirovljenika, Društvo žena na čelu s predsjednicom Vesnom Ištvanović, te nogometaši NK Sokol. Struja je u naselje došla 1956. godine, a tu je i javna rasvjeta, telefon i internet. Mjesto je asfaltirano, ima groblje i mrtvačnicu, ali i liječničku i zubarsku ordinaciju. Tu su i plin i vodovod, no na gradnju kanalizacije mještani još čekaju. Prošetali smo selom i stara zgrada vatrogasnog spremišta podsjetila nas je da je sedamdesetih godina ovdje bilo i DVD. Na žalost, nakon desetak godina rada, dobrovoljno vatrogasno društvo je prestalo postojati. Sokolovac ima šest ulica. To je Kalnički put, Koprivnička, Križevačka i Bilogorska ulica, Lještak, Dabrava i Trg Zvonimira Bardeka. Nedaleko željezničke pruge je kapela posvećena Uzvišenju svetog križa, a u centru društveni dom, likovna galerija, te sjedište Društva crvenog križa.
U naselju danas živi nešto više od 400 stanovnika od kojih je među najstarijima Dušanka Smoljanović rođena 1931. godine. Najmlađi mještanin je Nikola Obrovac, i ima dva mjeseca. U Sokolovcu je rođen i hrvatski publicist iz redova hrvatskih Židova, cionistički aktivist, pjesnik i prevoditelj Aleksandar Licht, a tu je odrasla i poznata pjevačica i voditeljica Vlatka Pokos.
