Nikad se nije ulagalo u Koprivničko-križevačku županiju kao danas, mantra je koju političari s Markovog trga ponavljaju svaki puta kad se pojave u ovom kraju. Možda tome i jest tako, ali stvari se mogu postaviti i na drugi način koji bi trebao glasiti: nigdje nismo bacili toliko novca u vjetar kao što smo to učinili na prostoru vaše županije.
Sporost administracije, aljkavost u pripremi projekata, poništavanje natječaja i niz drugih čimbenika utjecali su na to da će se iz državnog proračuna izdvojiti mnogo više novca za realizaciju važnih projekata, nego da se s poslom započelo u vrijeme kad su prvotno bili obećani. Nekoliko je primjera za našu tezu pa krenimo redom.
Tipično hrvatski
RCGO Piškornica, prema zadnjim službenim informacijama, gradit će se za 90.000 eura. Da su projekt počeli realizirati na vrijeme, prije par godina, on bi koštao dvostruko manje nego danas. Naime, tada je njegova vrijednost bila predviđena na otprilike 45,9 milijuna eur. Razlog zašto gradnja RCGO Piškornica nije počela na vrijeme jesu brojne izmjene projekta, poništenja natječaja, smjena na čelu tvrtke Piškornica zbog aferičnog direktora za kojeg se kasnije ustanovilo da nije posjedovao čak ni diplomu fakulteta koja je minimum za obavljanje direktorske funkcije.
Gradnju brze ceste od Koprivnice do Kloštra Vojakovačkog, odnosno križevačke obilaznice kako od milja zovemo taj virtualni projekt, najavio je ministar prometa i veza Oleg Butković u rujnu 2020. godine rekavši da će ona koštati 36 milijuna eura. Kako se odugovlačilo s potpisivanjem ugovora i uvođenjem izvođača Kamgrada u posao, u međuvremenu su rasle cijene materijala i usluga. Kamgrad je zbog toga tražio aneks ugovora kojim bi mogao naplatiti nastalu razliku u cijeni, a on do dana današnjeg nije potpisan. Čak je, prema našim saznanjima, otvorena mogućnost raspisivanja novog natječaja što znači novo poskupljenje projekta.
Da je kojim slučajem gradnja brze ceste od Križevaca prema Koprivnici počela još u prvom mandatu Vlade Andreja Plenkovića, kako je to bilo najavljivano u vrijeme izborne kampanje, osim što bi već bila sagrađena, njena cijena ne bi premašivala 26,5 milijuna eura. Gradnju prema Koprivnici nećemo niti spominjati jer nju, prema svemu sudeći, ove generacije neće niti doživjeti.
Još je 2006. godine ondašnji premijer i današnji uznik Ivo Sanader obećao da će Vlada Gradu Koprivnici darovati bivše željezničko konačište kako bi se taj prostor mogao iskoristiti u javnu namjenu. No tek je 2021. HDZ-ov ministar prostornog uređenja Darko Horvat, koji je u međuvremenu iselio s Markovog trga zbog privremenog boravka u Remetincu, uručio Županiji i Gradu Odluku o darivanju spomenute nekretnine. Zgradu je danas zbog dotrajalosti potrebno srušiti kako bi se na istom mjestu izgradio učenički dom vrijedan 3,3 milijuna eura. Da je kojim pukim slučajem odluka realizirana u vrijeme Sanaderove vlade, taj je prostor mogao biti revitaliziran za trećinu današnje cijene.
Ekološka bomba
Na istoj sjednici te 2009. godine odlučeno je kako će se provesti sanacija bivše praonice vagona u Botovu, tempirane ekološke bombe. Taj je posao tada procijenjen na otprilike pet milijuna eura. Osim što sanacija do dana današnjeg nije započela, još se uvijek ne zna tko je nadležan za nju – HŽ Infrastruktura ili HŽ Cargo koji si međusobno prebacuju lopticu. Kad bi posao čišćenja terena počeo danas, on bi, prema procjenama stručnjaka, koštao najmanje 20 milijuna eura, ako ne i više jer postoji mogućnost da su u međuvremenu naslage naftnih derivata prodrle još dublje u zemlju.
Gruba i još nedovršena računica pokazuje da se zbog nerealiziranja navedenih projekta do sada izgubilo 69 milijuna eura, odnosno više od pola milijarde kuna. Da smo se kojim slučajem kreditno zadužili kako bismo s prvim obećanjima započeli gradnju brze ceste i RCGO-a Piškornica, prenamijenili željezničko konačište i sanirali praonicu vagona, svi bi ti projekti danas bili dovršeni, krediti zajedno s kamatama otplaćeni i sve bi nas to koštalo mnogo manje nego danas.
Dalo bi se nabrajati još mnogo najavljivanih i nikad započetih projekta na području naše županije poput gradnje geotermalne elektrane u Legradu, ali i ovo je pametnom dosta da se zaključi kako su Podravina i Prigorje daleko kad ih se gleda s Markovog trga.
