Znate li gdje su Vođinci? Ne brinite, ne zna gotovo nitko jer Vođinci zapravo i ne postoje, osim za otprilike 1634 stanovnika općine Vođinci ako je vjerovati popisu stanovništva iz 2021. godine. Nekada dio općine Vinkovci, a onda i općine Stari Mikanovci, Vođinci su 1996. godine dočekali da budu proglašeni samostalnom općinom. I što sad? Ništa, sad kad već postoje pa bilo to i samo administrativno što se ostatka Hrvatske i svijeta tiče, Vođinci se moraju pokušati pobrinuti za sebe i – postojati. Ima u Vođincima župa Kraljice svete Krunice, folklorna skupina Mladost, Udruga hrvatske žene Vođinci, NK Mladost Vođinci koji igra u 2. ŽNL Vukovarsko-srijemskoj i trenutno je drugi na tablici s 33 osvojena boda, imaju zastavu, grb, željezničku stanicu, osnovnu školu, imaju općinskog načelnika Martina Kordića i općinsku web stranicu na kojoj se može pročitati sve o javnim pozivima ili prijavama na razne EU natječaje sufinanciranja kojima, baš kao i druge hrvatske općine koje ne postoje, očajnički žele poboljšati kvalitetu života svojim sumještanima, a imaju valjda i nekakve eure i otvorenu ‘šengensku’ granicu prema Mađarskoj.
Imaju i jedan vrtić, Dječji vrtić ‘Mladost’ Vođinci. U tom jednom vrtiću trebali su i jednu spremačicu, a za posao se javila i Marija Milanović koja boluje od blažeg oblika retardacije. To ne znači da Marija nije sposobna za taj posao, nego čak dapače da temeljem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ima prednost pri zapošljavanju. Međutim, imaju Vođinci i Pavla Kordića, predsjednika vijeća Dječjeg vrtića, općinskog vijećnika i prezimenjaka općinskog načelnika Martina Kordića koji je natječaj za posao spremačice zatvorio jer je posao dobila njegova kći, diplomirana upravna pravnica Ivana koja, dakle, ima sveučilišne kvalifikacije i ne boluje od blažeg oblika retardacije. Dapače, i rimuje se. Ima u Vođincima i jedna Nevenka, Marijina majka, kojoj je žao što Marija nije dobila posao jer bi tako mogla zaraditi za vlastiti kruh i barem bi ona i suprug bili sigurni da ima od nečega živjeti kada njih više ne bude. Milanovići su se žalili i Područnoj službi prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja u Osijeku koja je fakultetski obrazovanoj Ivani bez blage retardacije zabranila da bude spremačica u vrtiću, a na što su se onda žalili Kordići. U sve se uključio čak i Fuchs ministar koji je nekako izmogao kognitivne snage da uz svoje suradnike i na pet stranice obrazloži kako je Marija Milanović upisana u Hrvatski registar osoba s invaliditetom i zadovoljavat kriterije prednosti pri zapošljavanju, no Kordići ni tu nisu odustali pa su se žalili, izgubili i platili 1493 eura sudskih troškova. No, Kordići kakvi jesu, općinski načelnici, vijećnici i diplomirani upravni pravnici, vjerojatno i potomci davne nevjerne braće Horvat-Bancsa, barem što se njih tiče, čije je posjede velikaškoj obitelji Gorjanski darovao Žigmund Luksemburški još 1395. godine kada se Vođinci prvi puta službeno i spominju, nisu odustali, nego su se žalili Visokom upravnom sudu. Ivana Kordić u međuvremenu se udala i na porodiljnom je, a ravnateljica dječjeg vrtića ‘Mladost’ Vođinci kaže kako ju njeno radno mjesto čeka. Tko će do tada čistiti dječji vrtić na čijim web stranicama i dalje piše da ga čisti diplomirana upravna pravnica na porodiljnom Ivana Kordić, nepoznato je i nevažno.
Važno je samo da postoje neki Vođinci, barem za onih 1634 stanovnika koji tamo žive, i općinski načelnici i vijećnici i njihove diplomirane ustavne pravnice na porodiljnom koje se grčevito i pod svaku cijenu bore za posao spremačice u općinskom dječjem vrtiću i jedna Marija Milanović koja boluje od blage retardacije i njena majka Nevenka koja ne zna što će s njom biti kad nje više ne bude. Đabe nam, dakle, i euri i schengen i europski natječaji za sufinanciranje projekata i sve to skupa. Ili da završim lažnim citatom koji se pripisuje Ivi Andriću i koji on nikada nigdje nije rekao ili napisao, a kojeg su nedavno slavodobitno prenijeli i znanstvenici i stručnjaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u potresnom apelu u kojem upozoravaju na pseudoznanstvene napade na javnozdravstvene stručnjake i struku, pozivajući se na pamet i inteligenciju citatom koji ne postoji, ‘Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati’.
