Stjepan Dolenec koprivnički je snimatelj, montažer i fotograf. Fotografiju je zavolio još na fakultetu pa se nakon toga okušao u našem Glasu Podravine i Prigorja kao praktikant te se malo po malo ta ljubav proširila na video. Radio je i na koprivničkom Sveučilištu Sjever, a u tome je poslu već nekih osam godina. Od 2018. godine zajedno s kolegom Alenom Tkalčecom vlasnik je obrta Mesmerized koji je nastao kao projekt grupe ljudi željnih snimanja, fotografiranja i putovanja.
Surađivao je s mnogim poznatim osobama te radio na puno uspješnih projekata. Dosta je surađivao s redateljima Dariom Lepoglavcem i Markom Zeljkovićem pa je s njima i radio na povećem broju koncerata (Doris Dragović, Petar Grašo, Željko Bebek, Tony Cetinski, Opća Opasnost, Tonči Huljić i drugi), a i Dariu je također asistirao na velikom broju glazbenih spotova (Jacques Houdek, Tony Cetinski, Pravila Igre, Tragovi, OSDS i drugi). U suradnji s Nexus Produkcijom radili su videe za dan grada, promotivni video za županiju, nekoliko glazbenih spotova i puno drugih projekata. Već dugi niz godina surađuje s Tragovima i grupom Vertigo, a planovi za budućnost se samo redaju. Kao Mesmerized jako su ponosni na svoju suradnju s Gideon Brothers (tvrtka koja se bavi robotikom). Već drugu godinu za redom rade Santa Domenica Rally, surađuju s IMC agencijom i mnogim drugima. Ljudi su prepoznali njihov rad i to ih jako veseli te ih uvijek ponovno zovu.
Neistražene ljepote
Dečki iz Mesmerizeda nedavno su se vratili iz Indonezije gdje su radili materijale za samopromociju. U Indoneziju je išao s kolegama Alenom Tkalčecom koji je snimatelj kao i Stjepan te Petrom Krešimirom Furjanom, fotografom. Odlučili su u nešto manje od mjesec dana što više toga obići kako bi snimili i fotografirali ljepote ove otočne države.
– Alen je ta osoba u ekipi koju uvijek možeš pitati za savjet o putovanju, tako da nakon što je on rekao da bi išao u Indoneziju, nije nas trebalo dugo nagovarati. To je jedna predivna zemlja puna raznolikosti i vjerujem da, tko god jednom dođe, da će se svakako vratiti kao što i mi planiramo. Iskreno ne znam reći koliko smo kilometara tamo prošli, ali smo se potrudili da nam svaki dan bude ispunjen – kaže ovaj svestrani snimatelj.
Prva stanica bila je otok Nusa Penida, nakon čega su sjeli na avion i otišli u dio koji se zove East Java. Tamo su posjetili dva vulkana, na koja su planinarili od kojih je poseban i izuzetno naporan bio vulkan Ijen. Visok je oko 2800 metara i planinarenje do vrha vulkana trajalo je oko tri sata. Nakon toga su htjeli vidjeti i famozni blue fire tako da su se spustili u dno kratera i taj put je trajao još 45 minuta. Blue fire je inače sumpor koji izlazi iz vulkana i kada gori, plave je boje. U taj dio se ne može doći bez vodiča jer ne postoji normalni put, nego su to sve divlji putevi. Da bi to sve uspjeli, s planinarenjem su morali krenuti u ponoć. Kako je Ijen aktivan vulkan svako malo su završili u oblaku sumpora pa je nošenje maske obavezno.
– Hodanje po uzbrdici po mrklom mraku s maskom na licu od koje teško dišeš i 20 kilograma foto opreme na leđima definitivno nije nešto što sam mislio da ću doživjeti, ali mi je drago što jesam. Dočekati izlazak sunca na vrhu tog kratera je nešto neopisivo i vrijedilo je sve te muke – opisuje suvlasnik Mesmerizeda.
Nakon East Jave sljedeća postaja bila je otok Bali gdje su završili svoje putovanje. Kroz cijelo putovanje dogovorili su neke suradnje tako da su uspjeli turističkog vodiča i jedan dio smještaja dobiti kao kompenzaciju, a za ostalo su svaki dan unajmili skutere, probudili se u tri ujutro te vozili do željene lokacije.
Bilo je tu predivnih slapova, skrivenih vidikovaca i plaža do kojih su, kako kaže Stjepan, putevi takvi da ti je žao što nisi investirao u teretanu prije puta. Nastavlja kako je Indonezija predivna zemlja zbog svoje raznolikosti, ali i samih Indonežana koji su vrlo dragi i srdačni ljudi. Uskočili su im u pomoć kada je to bilo potrebno i govori kako se takva srdačnost rijetko gdje doživi. Trudili su se ići u dijelove koji nisu predviđeni na turiste tako da Indoneziju dožive takvu kakva je i zaljubili su se. Kroz East Javu putovali su oko 10-ak dana, a turistički vodič je veliki ljubitelj prirode, tako da su imali jedinstven doživljaj. Upoznali su ljude i kulturu kakvu inače ne bi.
– Indonežani vole svoju hranu jako začinjenu tako da im je bilo vrlo zabavno gledati nas kako pokušavamo jesti njihovu “lagano začinjenu“ hranu. Cijela hrana im se bazira na povrću, riži i tjestenini tako da smo svaki dan imali zdrav obrok. Većinom su to bili rižini rezanci s piletinom i povrćem. Također je lijepo sjesti i naručiti kokos koji su pred nama odrezali i u njega stavili slamke – opisuje Stjepan.
Fast food na motoru
Koprivničanac je primijetio kako ljudi iz Indonezije nisu toliko različiti od nas, osim što su izuzetno kulturni. Velike su razlike u cijeni, a turistička mjesta imaju veće cijene od prosječnih. Obrok je društvo iz Mesmerizeda koštao između 15 i 20 kuna. U njega je bila uključena juha, glavno jelo, svježe cijeđeni sok i coca cola ili boca vode. Smještaj je varirao također u cijeni, ovisno o lokaciji. U prosjeku je to bilo 80 kuna po osobi noćenje s doručkom i večerom. Jedina stvar koja ih nije oduševila je količina smeća. Promet u Indoneziji dečkima je izazvao puno smijeha. Indonežani se voze po lijevoj strani ceste što je samo po sebi problem voziti, a pogotovo dok je u pitanju azijska vožnja gdje nema pravila. Jedino pravilo je – što si veći to imaš više prednosti. Unatoč tome svemu, prometuje se savršeno bez prevelikih gužvi. Dosta njih voze motore, pretežito skutere, a glavni način sporazumijevanja je truba. Kada netko prestiže, skreće ili se nalazi u nepreglednom zavoju, trubi se. Ekipa je tako vidjela i što je sve moguće prevesti na motoru. Od žljebova, grana dugih tri metra, stolova pa do cijelog fast fooda koji je montiran na stražnjem dijelu motora.
Indonezija je ogromna zemlja i našem je sugovorniku velika želja ponovno se vratiti tamo i istražiti je još više. Najviše mu se svidjela East Java jer nije turistički dio te ima neopisivo puno predivnih slapova, planina i vulkana.
Što se daljnjih Stjepanovih projekata i planova tiče, oni su na čekanju zbog novonastale situacije, no čim to prođe, kreće dalje sa svojim avanturističkim pothvatima.
– Zbog koronavirusa svi su planovi stali, no sljedeći je napraviti plan za novo putovanje i prvom prilikom otputovati negdje – zaključuje ovaj koprivnički entuzijast.
