Po zanimanju je magistra tekstilne tehnologije i inženjerstva, a smatra se autoricom i istraživačicom na polju tekstilne industrije. Pisala je i scenarije, radila dokumentarne drame i razne druge poslove, no uvijek su joj moda i tekstil bili broj jedan.
Kazala nam je to Ivana Biočina, koja se zbog ljubavi prije godinu dana iz Zagreba doselila u Koprivnicu. Iako je prošlu godinu obilježila korona kriza i mnogi su svoje obrte zatvorili, Ivana je svoj krajem prošle godine tek otvorila.
-Do sada sam godinama djelovala kao slobodnjak odnosno freelancer u kulturi i za takav je život također trebala hrabrost. Tako da sam se na ovaj korak odlučila bez prevelikog straha, iako priznajem da je ipak malo bio prisutan. Nekako kao da se taj korak otvorenja obrta nametnuo sam od sebe. Stvari su mi se nekako posložile i kao da su me te okolnosti gurnule u to. I za sada ne želim zbog toga već uživam u poslu – priča nam Ivana.
Već i sam ulazak u njezinu radionicu punu sobnog bilja i cvijeća u vazama, govori da ovdje radi osoba kojoj su priroda i sve dobro i lijepo što od nje dolazi, vrlo važni. Naša sugovornica ovdje kroji i šije odjeću od certificiranih materijala odnosno izrađenu od lana, organskog pamuka, industrijske konoplje, koprive, i drugih biljaka kao i mješavine recikliranog pamuka koji se odvaja iz starih tkanina te konoplje i čistog pamuka.
-Organsko znači da je proizvedeno bez pesticida, herbicida te da se u obradi materijala nisu koristile kemikalije i da se pazilo na potrošnju vode. I kod nas se mogu kupiti materijali koji se prodaju kao organski, no čim vidite relativno nisku cijenu znate da to nije to. I da, želim da sve bude vegansko. Pinatex je trenutno najpopularniji materijal u svijetu održive mode koji se radi od lišća ananasa – priča nam Ivana Biočina.
Ivana je i autorica knjiga Modus vivendi. Ogled o političkom, ekonomskom i društvenom u modi, Tiranija mode, Ukrašavanje kao potraga za identitetom, Proizvedeno u Hrvatskoj te Tranzicija hrvatske tekstilne industrije. Sudjelovala je na nekoliko međunarodnih istraživanja o tekstilnoj industriji i dobitnica je brojnih nagrada i stipendija za svoj rad, kao što je stipendija Zaklade Robert Bosch u suradnji s Literaturhaus Berlin i nobelovkom Hertom Müller.
Ističe i kako je kopriva odlična za izradu vlakana, pa čak vlakna od te biljke nazivaju i vlaknima ovoga desetljeća.
-U uzgoj koprive uvelike ulažu u Japanu, a zanimljivo je da je svom imanju ima i britanski princ Charles. Ja nažalost koprivu naručujem iz Finske i moj veliki san je da se i ovdje pokrene njezina proizvodnja kao i proizvodnja materijala od nje. No da napomenem za tkaninu se ne koristi ova niska kopriva kakvu imamo po dvorištima, već ona na debelim peteljkama koja na vrhu ima sjemenje, a nalazimo je po šumama – pojašnjava ova koprivnička kreatorica.
S obzirom da joj obrt posluje tek pet mjeseci i s kupcima uglavnom kontaktira putem društvenih mreža, kaže kako je ugodno iznenađena potražnjom za odjećom kakvu šije.
-Budući da živim u Podravini nekako sam se odmah na početku odlučila fokusirati na lokalno tržište, znači ne želim odjeću slati poštom kupcima po svijetu. I bez obzira što je Koprivnica manja od Zagreba, začudilo me koliko i ovdje ljudi vole i cijene odjevne predmete od prirodnih materijala. Znači to što ja radim nije nešto što traje sezonu, dvije, već je nosivo cijeli život, jer radim to da bude i dio naslijeđa za sljedeće generacije – ističe Ivana.
Na kraju nam kaže, kako joj je želja da joj se jave osobe koje vole ili se bave ovakvim istim poslom. U sklopu njezinog Instituta održive mode spremna je također svojim znanjem pomoći učenicima i studentima kao i dati instrukcije iz krojenja i šivanja onima koje to zanima. Jer, sve ovo započela je s ciljem da osim same proizvodnje, pokuša osnažiti potrošače da zajedno budu dio pozitivnih promjena u svijetu mode te da njezina održivost ne bude samo fraza koju mnogi koriste, a tek rijetki u životu doista i primjenjuju.
