U trenutku kada su najtraženija zanimanja u Hrvatskoj prodavač, čistač, konobar i kuhar, kakva je perspektiva mladih koji završavaju fakultet? Na ovo i slična pitanja pokušali su odgovoriti državni tajnik ministarstva znanosti i obrazovanja Ivica Šušak, predsjednik nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Tvrtko Smital te član izvršnog odbora HUP-a Mislav Balković, gostujući u emisiji Hrvatskog radija ‘U mreži Prvoga’, prenio je HRT.
Postavlja se pitanje koliko su mladi uopće zainteresirani baviti se znanošću u današnje doba.
– Da bi se bavili ovim poslom trebate imati bogatog mecenu ili bogate roditelje ili biti nerazumno zainteresirani za ovaj posao. Mladi su danas prilično dobro informirani koliko njihovo obrazovanje vrijedi. Iluzorno je očekivati da će se mladi s ovim plaćama zadržati u znanosti, rekao je Smital.
Gosti su otkrili i kakva je perspektiva Hrvatske s obzirom na vrstu zanimanja koja su najtraženija.
– Hrvatska ima potrebu za svima koji žele raditi. Na razini smo 80-ih, velike su potrebe za radnicima. Jasno vam je koja je perspektiva razvoja društva, ako će dominantniji poslovi biti ti koje ste spomenuli, navodi Balković.
– Hrvatska ima potrebu za mladim znanstvenicima. Mi imamo devet javnih učilišta, 88 javnih fakulteta te 13 javnih veleučilišta. Prije svega, iznimno su niske plaće za asistente profesore. U današnje vrijeme mladi znaju što hoće. Mladi danas idu za većim plaćama, a iz ljubavi se opredjeljuju za znanost, objašnjava Šušak.
S druge strane, prodavač, čistač, konobar i kuhar su postala najtraženija zanimanja.
– Hrvatska ima strašnu potrebu za obrazovanjem, manju nego što bi mi željeli po pitanju strukture. Imamo ponudu za mlade gdje i kako studirati. Pitanje je je li ta ponuda kvalitativna, kaže Smital.
Dodao je i kako je iseljavanje ključno za sustav, jer bi sustav trebao biti efikasan. Pod broj jedan to znači da bi trebao proizvoditi stručnjake koji vam trebaju, a pod broj dva da to radi u odnosu na ulaganje na neki efikasan način.
– Ovoga trenutka Hrvatska ima 1825 studija koji nisu usklađeni s tržištima rada. Problem je što sveučilišta sama akreditiraju studije. To dovodi do nedostatka studentske prakse, gdje se dovodi u pitanje kakvi kadrovi izlaze s fakulteta. Imamo kritike poslodavaca na račun njihove osposobljenosti, dodaje Šušak.
– Što se tiče kvota, one su u rukama obrazovnih institucija. Jasni su pokazatelji Ministarstva rada i Zavoda za zapošljavanje koji su vezani stvarne potrebe za zanimanjima, a ujedno su ti pokazatelji apel na fakultete. Broj diplomanata koje Hrvatska ima je nikad veći. Imamo 37 posto mladih s diplomom. Europski prosjek je preko 40 posto, rekao je Balković.
– Po broju ljudi koji imaju završenu srednju školu smo u vrhu europske ljestvice, odakle zapravo krećete u visoko obrazovanje. Onda nakon toga dođete u sustav dvojbene razine efikasnosti s puno studijskih programa koja nekome nisu interesantna, s ogromnim kvotama. Praćenje kamo završavaju ljudi koji diplomom od strane samih sveučilišta je vrlo rudimentarno, gotovo da ne postoji, zaključio je Smital.
