“Sve će biti dobro!” ovih dana je rečenica koju čujemo, čitamo, vidimo posvuda. “Posvuduša” bi neki rekli. Pravilno i jasno značenje te rečenice ne razumijem u potpunosti. Što je to *sve*? Širok pojam, bez definicije. Dobro je što se ova opasnost ne širi, što su nam važne osobe dobro ali je li baš dobro što smo tako dugo zatvoreni doma, što ne možemo na kavu, što će možda mnogi ostati bez posla, što se većina svega što smo poznavali okrenulo naopako? Zbog toga nikako ne možemo smatrati da će biti sve dobro.
Ukoliko kažem da ni meni baš nije super biti samo u kući ispadne da ne podržavam ove mjere opreza i sigurnosti, da sam sebična i da ne brinem za druge. Podržavam sve mjere opreza, zaštite i izolacije, svi su mi jako važni, posebno moja obitelj ali i ljudi koji su ostvarivali svoje snove, a sada ih samo vidim na telefonu i računalu. Moderna tehnologija olakšava komunikaciju ali gledanje u kameru i pretvaranje da nam nije teško i da je jedino važno da su svi još živi i zdravi je sad već dojadilo. Komunikacija na daljinu otežava izražavanje pravih emocija jer glas kasni u odnosu na sliku. Izgovorene riječi ispadnu smiješne, pa umjesto pitanje “Kako si?” sugovornik razumije da imam tlak. Tako ta buka u komunikaciji ispadne kao najsmješniji kazališni komad.
Gledamo se tako, kao u „izlogu dućana“ fizički daleko ali ipak je lakše kada netko od njih kaže “Bit će sve dobro!”. Te četiri riječi u prijevodu znače puno više – tu sam za tebe i uz tebe, nisi sam, volim te, brinut ću o tebi. U toj maloj rečenici stotinu je dobrih želja i još stotinu blagoslova koje čovjek čovjeku daje od srca pružajući mu podršku.
