Let 3 ili otkriće tople vode u Hrvatskoj

Let 3 i pjesma ‘Mama ŠČ’ koja je pobijedila na Dori i koja će nas predstavljati na ovogodišnjem Eurosongu, posljednjih su dana nezaobilazne teme u Hrvata. Hrvaju se tako mnogi s tim što je uopće ŠČ, kakvi to krokodili dolaze na traktorima uz vizualni doprinos Jovanke Broz Titutke, tko je Njinle i zašto drži nekakve kartonske rakete… Naši se ljudi s ovim zagonetkama još nekako i mogu nositi u semantičkom boksačkom ringu, ipak smo mi djeca zajebanog kvarta koji se još zove i Istočni blok i znamo ponešto o režimima, totalitaristima i ratovima, slogovna tvorevina ‘šč’ nam je dapače lako izgovorljiva i u jeziku prisutna valjda još iz vremena starorimske Andautonije kod Ščitarjeva, mnogi su od nas bili na koncertu Električnog Orgazma i ustvrdili da ‘krokodili dolaze’, a ako smo iz sjevernih naših krajeva, nije isključeno da će stići i na traktorima koje nerijetko vidimo uredno parkirane u centru grada, poznati hrvatski queer umjetnički sastav ‘House of Flamingo’ gostovao je i u Koprivnici, a s njima i Jovanka Broz Titutka čiju briljantnu igru riječi i referenci teško možemo objasniti nekome van ove naše ‘bivše zemlje’, a jasno je i tko je Njinle jer zipa, čak je i jedan koprivnički bend imao hit ‘Popi vopi’; ali naše nove europske sestre i nova europska braća teško da se mogu uhvatiti u značenjski koštac s ovom banalnom i nama čak dapače svakodnevnom balkanskom sprdačinom koja je izazvala neviđeni medijski interes i kontroverzu među uljuđenim ‘mittelevropljanima’ kakve je Krleža vidio na terasi hotela Esplanade uz kavu, sladoled i svirku nevidljivog kvarteta, küss die hand, milostiva. Ti i takvi sablažnjeni mittelevropljani i drugi uljuđeni i civilizirani kozmopoliti zato ovih dana snimaju YouTube videe gdje s pretjeranom facijalnom ekspresijom i gestikulacijom ‘reagiraju’ na Let 3 i njihovu izvedbu Mame ŠČ nakon čega se mahom pronalaze uvrijeđeni iako ne znaju točno zašto i traže da se Hrvatsku diskvalificira iz tog krajnje nepolitičkog natjecanja na kojem je prošle godine sasvim nepolitički pobijedila Ukrajina i koje, uostalom, voli malo kontroverze i puno politike, iako se to boji otvoreno priznati. Istodobno, Hrvatska koja stanovnika ima kao jedan mittelevropski grad uspjela se podijeliti na one koji kleče na trgu i one koji su sretni što smo baš Let 3 poslali na Eurosong, a mediji i svekoliko naše pučanstvo usput otkriva da nije riječ o nekakvim bradatim ‘white privilege’ muškarcima koji su se jučer sjetili danas pobijediti na Dori, nego o bendu koji postoji od 1987. godine i ima konzistentno kvalitetnu i plodonosnu karijeru, bendu koji je u svojoj karijeri svoju prvu nagradu struke dobio upravo za kazalištnu glazbu, a čime se njegovi originalni članovi pretežito bave i danas, bendu koji je Hrvatsku alternativnu glazbu zadužio kao malo koji prije i poslije i, na kraju, bendu koji radi ovo što radi ovako kako to radi već 36 godina, a ako računamo Termite, Strukturne ptice, Umjetnike ulice i Let 2, onda i malo dulje, no za to se ponešto o povijesti naše popularne kulture mora i znati ili se barem treba odvojiti 17 sekundi za ‘guglanje’ i wikipediju. Drugim riječima, dio Hrvata i svijeta probojem Leta 3 na svekoliko globalno tržište otkrio je toplu vodu i potvrdio kletu sudbu one poznate ‘svjetski, a naše’ koja otprilike znači da je svijet zaista odavno dio nas, ali mi još uvijek nismo dio svijeta.