Prije mirovine Marica Barać (66) na odgovornom radnom mjestu radila je osam pa nekad i više sati dnevno. Unatoč turbulentnom životnom tempu, a zahvaljujući neiscrpnoj energiji, uvijek bi našla vremena za mnogobrojne hobije, obitelj i kućanstvo.
Mnoštvo hobija kojima se danas Marica bavi njezin su život u mirovini ispunili baš kako si je planirala i priželjkivala. Nakon što smo je posjetili u njezinu domu u koprivničkom prigradskom naselju Kunovec Breg možemo samo potvrditi da je vlastitim naporima stvorila pravo malo carstvo.
Zidove krase njezine slike na platnu, a stol, police i komode njezine razne rukotvorine od domaćih materijala pa se tako tu mogu pronaći vještice od jute, mali božićni Mrazevi koje ručno šiva, vještice i bepke od domaćeg platna i materijala, sobovi, vijenci za razne prigode, anđeli, trolovi, šeširi pa sve do decoupage namještaja.
– Vidjevši da ljudi oko mene koji, kad odu u mirovinu, često izgube smisao života, odlučila sam to preduhitriti. Skovala sam svoj mali plan čime ću se sve u mirovini baviti, a edukacije i volje nije mi nedostajalo jer sam već dotad stekla mnoga znanja o slikanju i izradi raznih rukotvorina – kazala nam je Marica dodavši da sada nakon gotovo sedam godina nakon umirovljenja, ima toliko zanimacija da joj je svaki dan prekratak.
Razgovarajući s Maricom, doznali smo da je sva ta ljubav prema slikarstvu i starini krenula od osnovne škole gdje je počela slikati pa su tako neke od njenih slika završile čak i u Kini jer su s njima u ono vrijeme surađivali. Uz slikarstvo, Marica se bavila i atletikom i rukometom te tako skupila i razne diplome.
Kako je sada već dugogodišnji član Udruge Gorično srce iz Kunovec Brega i kako su tamo, prilikom okupljanja, žene nešto izrađivale i sama se okušala u raznim tehnikama i tako sve više krenula s izradom svakojakih rukotvorina.
Marica nam je kazala kako sve što radi, radi od prirodnog i recikliranog materijala, a često je se može naći u ponedjeljak na velikom placu kako kupuje stare i, kako kaže ‘prnjave’ stvari koje kasnije sama restaurira i time im daje novu funkciju.
– U Udruzi sam počela raditi razne rukotvorine kako bi sačuvala starinske tehnike izrade predmeta i ukrasa. Jedno od prvih stvari koje sam počela raditi su ruže od krep papira pa sam onda po polju krenula brati cvijeće koje onda sušim i od njih radim aranžmane. Također, od šaša pletem košare, a šivala sam i narodne nošnje za udrugu. Zapravo, toliko sam toga dosad radila da više ne znam sve ni nabrojati, a da vam kažem, uz sve to imam i vrt te svoje cvijeće i voćke – kazala nam je ova svestrana umirovljenica koja uz već sve navedeno, piše i igrokaze, pjesme i priče.
Marica nam je otkrila da se oduvijek s nečim bavila i nešto radila, ali od kad su joj djeca odrasla, ponovno se vratila slikanju koje joj je, kaže, pravo opuštanje za dušu i tijelo.
– Postepeno sam se bacila u razne druge kreativne vode ponajviše jer ne volim gledati televizor. Tako bih preko dana slikala i obavljala kućanske poslove, a navečer uz upaljeno svijetlo stvarala svakojake rukotvorine – navela je Marica te dodala kako je s članicama udruge odlazila na razne manifestacije u Koprivnici i okolici te se tamo i predstavljala, ali i kako kaže, sve te manifestacije poslužile su joj kao inspiracija za daljnji rad.
– Mene moji hobiji opuštaju i kada nešto radim ne mislim ni na što drugo, već se fokusiram kako će ta stvar ili predmet izgledati na kraju. Toliko sam toga već napravila i uglavnom sve i podijelila. Sve što napravim brzo ode bilo kod mojih unučića, prijateljica ili jednostavno toj nekoj stvari nađem mjesto u svojem domu. Nema mi ljepšeg od osmijeha na licu osobe kojoj nešto napravim i poklonim. To mi nitko ne može platiti, a meni to znači više od bilo čega u životu – istaknula je Marica koja si više ne može zamisliti ni dan bez da nešto stvori svojim rukama.
