Gotovo da nema punoljetne osobe u svijetu i kod nas koja bar jednom u životu nije konzumirala pivu. U mnogim zemljama ovom piću se pridaje ogroman značaj pa se čak organiziraju i festivali posvećeni tom piću od kojih je svakako najpoznatiji Oktoberfest koji se svake jeseni održava u Münchenu u Njemačkoj.
Nasuprot industrijskoj, sve češće možemo čuti za proizvodnju zanatskog, craft piva. Ovakva proizvodnja ostavlja mogućnost pivarima da eksperimentiraju sa hmeljom različitih aroma, a uz ozbiljan pristup, rad i ulaganja, mnogi od njih vide priliku za zaradu.
Dakle, pitanje glasi, pivo poslije posla ili pivo kao posao?
Matija Hemetek iz Draganovca samouki je pivar koji je prije tri godine krenuo s vlastitom proizvodnjom piva.
Na pitanje zašto se i kako odlučio na taj pothvat, Matija nam je kroz osmijeh rekao kako su njegovi prijatelji i on pili gajbu na tjedan i to im je bilo preskupo pa se tako odlučio na domaću proizvodnju što se ispostavilo da je pun pogodak.
– Totalni sam ‘beer geek’, kuham pivo doma već tri godine, eksperimentiram sa stilovima i pomalo se igram, a na kraju sam zadovoljan dobivenim. U samim počecima kupio sam početni pivski set koji ima gotov slad jer me brinulo kako ću osigurati potrebnu sterilnost koja je nužna za pivo. Dođe li do onečišćenja bakterijom sav posao će propasti, a to si nisam htio dopustiti – ispričao nam je Matija te dodao kako danas više ne kuha s gotovim sladom, nego radi sve od samog početka i precizno kontrolira svaki korak procesa.
Što se tiče same proizvodnje kuhanja pive Matija nam je otkrio i neke svoje tajne i recepte.
– Sve počinje od vode, a dovoljna je i ova iz vodovoda. Zatim se ječam skomi na 65 stupnjeva celzijevih da pusti slada i onda se sladovina, nakon komljenja od jednog sata, kuha još sat vremena. No, prije negoli slad ubacimo u vodu kako bismo dobili sladovinu, on se mora i samljeti. Moram reći i da se slad ne smije mljeti u brašno jer će se tada njegovi ostaci zadržati u pivu, a s obzirom da se kućno proizvedena piva u pravilu ne filtriraju jasno je da se želi postići što manje ostataka sirovina u konačnom proizvodu. Bilo da se radi o hmelju ili drugim začinima koje se želi osjetiti u pivu, bitan je balans i pažljivo razmatranje kakvo pivo želite postići – naglašava sada već iskusni pivar Matija te dodaje kako sam nabavlja ječam, hmelj, kvasac, pribor i opremu. Pivo drži u kegovima, odnosno bačvicama, ali ga i flašira.
Boce kako kaže, pere ručno i pomno pazi na svaku smetnju u njoj jer želi da je sve sterilno i čisto kako bi i piva bila kvalitetna i kako se ona ne bi pokvarila. Osim boca, svu opremu pere i opkuhava te iza svakog kuhanja obavi potpunu sterilizaciju.
Svakako valja naglasiti i kako je Matija mislio i na najsitniji detalj pa je odlučio i sam dizajnirati etikete te je tako i nastala Draganovčanka, njegovo pivo sa upečatljivom etiketom koja bi zasigurno privukla mnoge kupce u trgovinama.
No kako i sam kaže, nije došao još do toga da razmišlja o komercijalnim ulaganjima jer za to je potrebno puno novaca i odricanja što bi po njemu, dovelo do manjeg užitka u samom kuhanju piva.
– Za mene je to bio i vrlo vjerojatno će i ostati samo hobi jer kuhajući doma svoju pivu i isprobavajući različite hmeljove i stilove uživam i zato sam i krenuo u to. Iako znam da bi novca bilo više od same prodaje, meni je još uvijek važna moja predanost i užitak u tom poslu gdje imam slobodu i radim bez pritiska – istaknuo je Matija koji je svu proceduru naučio sam uz naravno, pomoć interneta. Ponekad je bilo i loših piva, pa je njih, kaže, bacio, ali sve u svemu izuzetno je zadovoljan svojim craft pivama.
Do sada je skuhao oko 40-ak različitih stilova, a po jednom kuhanju skuha 90 litara, odnosno devet gajbi piva.
Spomenimo i kako samo kuhanje pive traje cijeli jedan radni dan, znači osam sati, uz, naravno pripremu koja se obavlja dan ranije.
– Vrijeme kuhanja na prvu zvuči kao nešto što dugo traje, no kada kreneš nema stajanja jer jedna radnja veže drugu, a sam krajnji proizvod velika mi je motivacija jer uvijek napravim nešto novo, drugačije i jedinstveno pa mi vrijeme provedeno u mojoj domaćoj pivovari ne predstavlja problem – kazao je Matija te nam otkrio kako je još kao dijete želio doma imati pivu na točioniku i konačno si je ispunio dugogodišnji san, a što se tiče planova za budućnost, želja mu je još samo da kada bude u mirovini otvori svoj ‘brew’ pub jer jedino tako može prodavati svoju pivu, a da se ‘ne baci’ u komercijalne vode.
