U nekoliko navrata u javnost su se puštali probni baloni koji su najavljivali gradnju spalionice otpada na Piškornici. Taj su prijedlog građani, odnosno pojedine udruge, dočekale na nož jer su se u njihovim vizijama ukazivali visoki dimnjaci iz kojih sukljaju crni dimni pramenovi. Struka se po tom pitanju nije mnogo oglašavala jer uplesti se u nešto o čemu se raspravlja na ulici nije bila razina na kojoj bi iznosili argumente.
Više puta pričali smo sa znanstvenicima koji zdušno podržavaju takav način rješavanja otpada te su nam tom prilikom iznijeli dva dobra primjera spalionica otpada, čitaj energana. Jedan je u Beču, a drugi u Kopenhagenu, obje se nalaze nadomak stambenih zona te u atmosferu ispuštaju znatno manje toksičnih tvari, nego što ih izlazi iz naših odlagališta otpada.
Spalionica u Beču, kao i ona u Kopenhagenu svojevrsna su arhitektonska remek djela. Primjera radi, ona u Danskoj sagrađena je tako da građanima kroz cijelu godinu služi kao skijaška staza. Spalionicu CopenHill dizajnirala je arhitektonska tvrtka Bjarke Ingels Group te je na njen krov postavila hiking staze, drveće i skijalište zajedno s najvišom umjetnom stijenom za penjanje na svijetu. Projekt spalionice i skijališta CopenHill površine 41.000 četvornih metara, a očekuje se kako će gradskoj upravi Kopenhagena pomoći pri ostvarivanju ambicioznog cilja da glavni grad Danske do 2025. godine postane prvi grad na svijetu koji ne proizvodi ugljikov dioksid.
Opskrbljivala bi grad strujom
No važnije od samog spaljivanja otpada jet činjenica da se na taj način oba spomenuta grada opskrbljuju električnom energijom. To je posebno važno u vrijeme aktualne energetske krize i želje da svaka država, regija i grad postanu energetski neovisni.
Naravno, govoreći o Piškornici, gradnja i planiranje tamošnje moguće spalionice mora se odvijati prema najvišim ekološkim standardima, a to jamče regulative Europske unije čiji smo član. Drugim riječima, ne bismo li ipak morali početi razmišljati izvan ustaljenih okvira i ugledati se na najbolje. To ne znači da moramo imati ogromnu spalionicu koja će hraniti energijom pola Hrvatske, ali zašto ne bismo razmišljali o takvom postrojenju koje će od Koprivnice učiniti energetski neovisan grad.
Iako će prijedlog autora ovih redaka vjerojatno u javnosti biti dočekan kao anomalija vrijedna prezira, ipak bi bilo dobro razmotriti sve argumente za i protiv gradnje spalionice prije nego što donesemo konačnu odluku na temelju populističkih novinskih natpisima.
Napomena za kraj, stav autora ne odražava nužno i stav redakcije Glasa Podravine i Prigorja.
