Između rijeke Drave na sjeveru, i planine Bilogore na jugu, na najvišoj točki nadmorske visine od 124 metara, smjestilo se naselje Kalinovac. U blizini sela je šumski rezervat Crni jarki sa stablima crne johe koja se zahvaljujući (i) visokoj razini podzemnih voda ističu ljepotom i rastom. Prema dostupnim podacima, Kalinovac je nastao sredinom sedamnaestog stoljeća, a naselje su sačinjavale male drvene kuće sa slamnatim pokrovom. Godine 1780. dogodio se veliki požar u kojemu su kuće brzo i potpuno izgorjele. Nakon požara, mještani su sve više počeli graditi domove od cigle, a područje gdje se vadila zemlja i danas nosi naziv Ciglena. Prema nekim izvorima, ime sela nastalo je prema grmolikoj biljci kalini u okolnim šumama, a po drugima, od blata – kala, kojega je na ovom području oduvijek bilo. Mi smo došli u Kalinovac i zaustavili se pred kućom nedaleko samog centra, gdje nas je dočekala Marija Pavlović, sa kojom smo nakratko porazgovarali.
Rođena u obitelji Dobrostal 1956. godine, djetinjstvo je provela u nedalekom mjestu Batinske, sa majkom Cecilijom, ocem Antunom i sestrom Nadicom. Otac Antun radio je u šumariji, no kao i njihovi sumještani, i ova obitelj se bavila poljoprivrednom proizvodnjom. Uz mliječne krave, hranili su i bikove, junice i svinje, a dvorištem se slobodno šetala perad. Otac je bio i vrstan vinogradar, a njegovo vino već tada je osvajalo medalje na izložbama. Marija je prva tri razreda osnovne škole završila u Batinskama i Ferdinandovcu, no od četvrtog do osmog razreda trebalo je pohađati nastavu u četiri kilometra udaljenom Kalinovcu.
– U Kalinovcu je živjela mamina teta Marija Janković. Ja sam i prije kod nje s majkom često dolazila, a kada sam krenula ovdje u školu, kod bake Marije sam se i preselila“, kazala je Marija i prisjetila se da joj je razrednik u četvrtom razredu bio Petar Levar, a u višim razredima Ivan Tkalčec. Naša sugovornica i dalje je išla pomagati roditeljima u poljoprivrednim poslovima. Otac je znao lijepo pjevati, a i Marija je naslijedila taj dar pa je krajem šezdesetih godina proteklog stoljeća nastupila i na dječjem festivalu u Kalnovcu.
– Sjećam se da sam otpjevala pjesme ‘Ja te volim’ i ‘Mašinista pusti paru jače, da ne vidim kako draga plače’ i da je publika bila zadovoljna. Pjevanje mi je u krvi, no isto tako volim i plesati. Nakon osmogodišnje škole, u Đurđevcu sam kod Mirjane Pokrivko završila tečaj krojenja i šivanja. Udala sam se vrlo mlada za što su mi roditelji trebali dati i dozvolu. Rodila sam kćerke Marinu i Martinu, kojima sam sama šivala haljine. Uz uzgoj stoke i svinja, posvetila sam se i vinogradarstvu. Imali smo četiri krave, nekoliko bikova i junica, te po četrdesetak prasadi, a kupili smo traktor i sve poljoprivredne priključke. Posla je bilo mnogo, i ja sam u jednom danu znala iz polja dovesti i po dvanaest samoutovarnih prikolica sijena. Uz sve to, obrađivala sam, a i danas uz pomoć kćeri i zetova obrađujem veliki vinograd i voćnjak. Danas proizvodim kvalitetno vino, rakije i likere čija kvaliteta je potvrđena brojnim diplomama i medaljama -kazala je Marija koja je radni vijek provela u nekoliko tvrtki, da bi 2018. godine otišla u mirovinu. No, naša sugovornica ipak ne miruje. Danas je aktivna pjevačica i plesačica u KUD-u, zamjenica predsjednika i voditeljica zbora Udruge umirovljenika i aktivna promotorica društvenog života u Kalinovcu.
Od nje smo saznali da je u vrijeme mladosti išla na ples u pratnji majke. U crkvu su djevojke često išle po blatu, pa su zato u dijelu mjesta gdje nije bilo blata, u jednoj kući čuvale čistu obuću. Zabave nisu bile tako česte, a ples je bio organiziran nakon večernje mise u spremištu kod mosta. Djevojke su nakon večernice išle doma, presvukle se i došle na ples. Svirao je Stjepan Bazijanac na svojoj harmonici, a poznati muzičar bio je i Antun Rabađija – Cimbal. Na jednoj strani sale bili su dečki, a na drugoj djevojke sa majkama koje su budno pratile sve što se događa. No, i to je kratko trajalo jer se kući išlo već nakon što je u crkvi odzvonilo pozdravljenje, obično oko 21 sat, objasnila je Marija.
Kalinovac je danas općinsko središte u kojem na površini manjoj od 19 kilometara kvadratnih svoj dom ima nešto više od 1400 stanovnika.
Društvena i kulturna događanja ovdje imaju dugu tradiciju. DVD je osnovan daleke 1894. godine. Predsjednik je bio Franjo Quinz trgovac, osnivač, tajnik i zapovjednik bio je Josip Dogan, a građevinski poduzetnik i posjednik Stjepan Švedek, bio je blagajnik. Nakon drugog svjetskog rata Sekcija mladih zadrugara osnovala je Tamburaški zbor u kojem su sudjelovali Ivan Grgec, Luka Dautanec, Šime Markov, Stjepan Golubić, Mijo Rogoz i Šime Aurer. Sekcija mladih zadrugara osnovala je 1956. godine i tamburaški ogranak u kojem su bili Đuro Bazijanec, Ante Petrokov, Ivan Pantelić, Tomo Sobota, Ivan Matica, Ante Matica, Bolto Bazijanec i Tomo Gašparić. Pedesetih godina djelovala je i dramska sekcija koju je vodila učiteljica Katica Sović a sudjelovali su Dorica Kalinovčić, Marija Švedek, Ivan Matica i Mijo Kaić. To je ujedno bila i prva priredba u starom domu na Brezovici (današnja ulica Stjepana Radića), i tu su se nekada okupljali mladi. U selu je bio Petrokov mlin, a ‘na potoku Bazijančev, Matičev i Bogekov melin, koji su osim brašna proizvodili i struju’, saznali smo od mještana. Na potoku Čivićevac žene su prale veš a djeca se kupala.
– Imale smo svoje mesto gde smo prale i ‘copale’ veš koji smo na glavi vu loncu nosile doma i sušile na plotu – kazala nam je naša sugovornica, dometnuvši da u to vrijeme nije bilo perilice rublja. U selu je rijetkost bila i imati radio, a kako smo čuli, prvi radio prijemnik marke Nikola Tesla kupila je Marija Janković.
Šezdesetih godina, u selu je bio zadružni dućan koji je vodio poslovođa Stjepan Paviša. Zadruga je otkupljivala poljoprivredne proizvode, no marljivi stanovnici novac su mogli zaraditi i branjem ljekovitog bilja koje je otkupljivao Ivan Špoljarac. U selo su polako stizali i traktori i poljoprivredna mehanizacija, a prvi ‘dreš’ imali su Ivan Sobota i Petrok. Tu su bili i kovači Franjo Cvilinder i Ivan Biruš, a poznata je bila i Ivšakova kovačnica. Ivan Sobota, a kasnije i Tomo List i Pero Golubić bili su stolari, a Ignac Janković i Matica čije ime nismo saznali, bili su šusteri. Miško Janči imao je pilanu, a Vid Međurečan, Ivan List i Ante Bazijanec zidali su kuće. U selu bogatom stokom, Franjo Potkovčić bio je užar. Mještani su na Plačibregu uzgajali vinograde pa je mnogo posla imao i bačvar Balatinec.
Danas desetak stanovnika imaju stoku, no zato u Kalinovcu ima više obrtnika. Tu je i tvornica komunalne opreme Rasco, koja je poznata i izvan granica naše zemlje. U centru naselja je Župna crkva svetog Luke, vatrogasni i društveni dom, škola i vrtić. Nogometaši i ostali sportaši, lovci, žene i umirovljenici okupljeni u razne udruge i KUD-ove nositelji su društvenog života. Ovdje su rođeni i Nikola Kajić, visoki vojni dužnosnik u Jugoslaviji, Grgur Karlovčan, hrvatski pisac, političar Josip Manolić, književni teoretičar Ivo Zalar te svećenici Ivan Golub, Đuro Zalar i mladi Dario Paviša koji je trenutno u Južnoafričkoj Republici. Saznali smo i da su najstarije Kalnovčanke 95-godišnje Ana Belobrk koja je nekada bila poznata svatovska kuharica, i Marija Rabađija, no veseli da je u Kalinovcu i mnogo djece.
