U namjeri da posjetimo još jedno općinsko središte, odabrali smo Novigrad Podravski, naselje pod obroncima Bilogore, smješteno uz Podravsku magistralu i udaljeno sedamnaest kilometara sjeveroistočno od Koprivnice. Ljudi su na ovom području obitavali od davnina, a u srednjem se vijeku na tom mjestu nalazilo naselje Komarna, koje se prvi put spominje 1201. godine. Polovinom osamnaestog stoljeća Novigrad Podravski postaje središte vojno krajiške satnije, a 1871. godine osnovana je Općina Novigrad Podravski. Početkom dvadesetog stoljeća, dolaskom željeznice naselje se razvilo u lokalno obrtničko i poljoprivredno središte, koje nakon Drugog svjetskog rata stagnira sve do ponovnog formiranja Općine, 1993. godine.
Nas je zanimala novija povijest naselja i za pomoć smo se obratili Ivančici Kučandi. Ona je aktivna sudionica društvenog života u Novigradu Podravskom, a 2015. godine proglašena je i za prvu pratilju ‘Naj žene ruralnog područja Koprivničko-križevačke županije’. Ivančica nas je u svom domu dočekala sa suprugom Ivanom te Ljiljanom Horvatinović i Ivanom Mićurinom, s kojima smo razgovarali o životu u selu.
Ivan Mićurin rođen je 1965. godine a odrastao je na seoskom gospodarstvu uz djeda i baku, te majku Baricu i oca Nacija. Osnovnu školu završio je u Novigradu, a kasnije geodetski fakultet u Zagrebu. Danas je voditelj Odjela katastra u Đurđevcu, a razgovor je započeo informacijom o neobičnom mjestu svog rođenja.
– Prije mog rođenja roditelji su namjeravali graditi novu kuću. Bilo je ljeto i srušili su staru kuću pa su se privremeno preselili u staju iz koje su stoku sklonili na drugo mjesto. U to su vrijeme žene rađale doma, a sudbina je htjela da sam se ja rodio u staji – kazao je naš sugovornik.
Prisjetio se i priča svojih roditelja kako se ovdje živjelo prije njegovog rođenja. Tako je nakon Drugog svjetskog rata u gradovima vladala glad.
– Moj djed je bio željezničar pa je i obitelj imala pravo na besplatnu vožnju vlakom. Otac je gotovo svakog vikenda rodbini u Zagrebu nosio hranu, jer na selu uvijek nešto izraste za jelo. Novigrad je tada imao gotovo tisuću stanovnika više nego danas, i većina od njih su živjeli od poljoprivrede, no tu je uvijek bilo i obrtnika. Moji preci Mato Mićurin i Ivan Mićurin bili su kovači, a kasnije su kovačke poslove obavljali i Vrhoci, Mikloš, i tata od Nade Kovačeve – kazao je Ivan.
Ljiljana Horvatinčić rođena je koju godinu prije Ivana i odrasla je uz majku Ljubicu i svestranog oca Zdravka Šimunića koji je bio pokretač sportskog i kulturnog života u selu. Ljiljana je završila srednju ekonomsku školu i radila u knjigovodstvu u trgovačkom pouzeću Izvor, a potom u Šumariji Koprivnica.
– Otac Zdravko je radio u Mjesnoj zajednici Novigrad Podravski a kasnije u Općini Đurđevac. Među prvima u naselju kupio je automobil fiću, ali i televizor. Sjećam se da su susjede kod nas dolazile gledati seriju Gradić Peiton i da su odlazile plačući. Muškarci su dolazili gledati utakmice, a mi djeca od buke i navijanja nismo mogli doma spavati, pa nas je majka odnosila susjedi na spavanje. Otac se bavio i sportom i 1971. godine bio je inicijator osnivanja i trener ženskog nogometnog kluba Drava. Također je radio i na radiju te pisao za novine – kazala je Ljiljana.
Od naših sugovornika saznali smo da su u selu i prije Drugog svjetskog rata postojale trgovine i obrti. Poslijeratni trgovci su bili Ivica Grekšić, Slavica Dolenec, Ivan Đuranić, Mile Morić, Maja Kozjakova, Zlatko Plantić, Miško Kovaček, i Zvonko Stunja. Zdravko Trnski i Kruno Podrug bili su vrsni krojači, a Švorc, Tonica, Graovec i Mato Imešek popravljali su cipele. Mještani su imali i svog slastičara. Sulejmani Abduseljan kojega su djeca jednostavno zvala Stari, davao im je sladoled i za jaja umjesto za dinare. Novigraci su na sajmove uvijek išli sa crnim ‘škrljakom’ na glavi, koji je nastajao u radionici klobučara Ivana Forka. Žitelji su imali i svog mesara koji je prema pričanju, pravio najbolje kobasice i salamu ‘somericu’. Iako je ‘vagao i kosti’, njegova mesnica je uvijek bila puna kupaca. Tako ga je sedamdesetih godina proteklog stoljeća jednog dana Franjo Duga zvani Jumbo upitao: ‘Gospon Napan, jel’ vi imate mozga?’ Na to mu je Napan, misleći na goveđi mozak, odgovorio da nema. ‘Tak sam si i mislil’, odgovorio je Duga, a prisutni u mesnici su prasnuli u smijeh.
Selo je još prije drugog svjetskog rata imalo i paromlin koji radi i danas, a na potoku Komarnica nekad su bili Robičev mlin, Pavetićev, Maltarićev, Maturin i Mađarov mlin, od kojih su neki radili do kraja sedamdesetih godina. Trgovac Vedriš bio je vlasnik i kožare u kojoj je bilo zaposleno desetak mještana. U selo je oko 1957. godine došla i struja, no radio na akumulator sredinom četrdesetih godina već je imao velečasni Mikec. Među prvima su televizijske prijemnike kupili Ignac Peroš, ‘hižno ime’ Rajnovkini, a kasnije prof. Jure Kudelić i Presek, ‘hižno ime’ Markovićevi. Da pojasnimo, u Novigradu svaka kuća osim prezimena vlasnika ima i nadimak ili takozvano hižno ime. Saznali smo da je Ignac Peroš prvi imao i traktor koji je dovezao iz Italije, no traktore je imala i poslijeratna poljoprivredna zadruga. Osim poljoprivrede, mještani na brdima Trikraljski breg, Miholjanski put, Popov putić, Stara Gora, Kolnik i Prkos uzgajaju vinovu lozu.
Uz poslove na polju, mještani su odvajali vrijeme i za odmor i zabavu. Selo je odavno imalo i kino, a prvi film prikazan je 1952. godine. Jedan od prvih kinooperatera je bio Alojz Vesel, Tomjek, Čižmešinkin. Nedjeljom je u centru bio razglas preko kojeg su se prije predstave puštale pjesme i najavljivao film. Kino je bilo u starom društvenom domu gdje je bila i knjižnica i čitaonica, te mjesni ured, a održavale su se i zabave koje su organizirali vatrogasci, Društvo žena i omladinci. Svirale su grupe For, Aurora, Gruntovčani i Lengeri iz Podravskih Sesveta koji su nastupali u gostioni Staklenjak. U VIS-u Aurora šezdesetih godina prošlog stoljeća svirali su Ladislav Čolig – Gari, Zdravko Kamber- Raga, Ivan Bukovčan – Bukvo, Gabaj Darko i Perković, čije ime nismo saznali. Zabave su bile i Pri Čorbekini, gostionici čija je vlasnica bila Katica Markov, a održavale su se i u privatnim kućama, uz glazbu iz gramofonskih ploča. Mladi su se družili na zabavama, u podrumskoj prostoriji stare škole koju su nazivali Koštobara, ali i u disco klubu koji je pokrenuo Luka Žerjavić. U Novigradu je bila i radio postaja koju su vodili Zdravko Šimunić i Luka Žerjavić. Zdravko Šimunić je pisao tekstove za igrokaze u kojima su glumili otac Martina Sagnera, Sandra Petras i Marica Trnski. Brojne svadbe koje su se u to vrijeme održavale u društvenom domu ali i u privatnim kućama hranu i kolače pripremale su vrsne kuharice Jana Ranilović, Katica Petrek, Klasan, Katarina Šimunić i Marica Vedriš. Kad smo već kod kolača, čuli smo od nekih mještana da je izvorno novigradska i Pogača z oreji, no Novigrace su u zaštiti njihovog blaga pretekli Đurđevčani.
Novigrad Podravski u čijem centru ponosno stoji stara crkva ‘Rastanak apostola’, ima sve atribute jednog grada pa već desetljećima ima i liječniku i zubarsku ordinaciju. Naši sugovornici rekli su nam da je nakon drugog svjetskog rata u selu bio liječnik Martin Široki, a osamdesetih godina mještane je liječila dr. Mira Božičević Radaković. Veterinari Ranković i Sikirica brinuli su o zdravlju životinja, a zube je popravljao i vadio zubar Antun Peroš – Tončina, koji je znao i uplašiti svoje pacijente. Tako je jednom kod njega jedna djevojka došla vaditi zub.
‘Ako hočeš da ti izvadim taj zub, idi kod kovača Vrhocija i donesi mi kliješta’ kazao je Tončina, a djevojka je pobjegla i nije se više vratila, kazao nam je sugovornik Ivan, dometnuvši da je Tončina uspješno vodio i šahovski klub.
U daljnjem razgovoru saznali smo da je ovo naselje odavno poznato po vrsnim sportašima, šahistima, piscima i slikarima. U Novigradu su rođeni Janus Pannonius (Ivan Česmički), Blaž Mađer, Ivo Pevalek, Ivan Trnski, Martin Sagner, Baltazar Šimunić, podmaršal habsburške vojske, te u novije vrijeme akademski umjetnik Zvonko Lončarić, kiparica Kata Vizvari, slikarica Mara Puškarić, i naivna slikarica Ivana Matunci. Branka Riškuš poznata je po izradi pisanica, a tu je rođena i spisateljica Nada Mihoković Kumrić i niz pučkih pjesnika. U Novigradu su rođeni i Anica i Bolto Ranilović, roditelji poznate pjevačice Vane, dekan Pravnog fakulteta Martin Vedriš, Koprivnički odvjetnici Vjekoslav Ranilović, Cimbrišak, akademik Ivan Belalek, novinar Mladen Trnski, župnici Marko Horvat, Ivan Kristić, Magda i Ivica Posavec.
Danas su ovdje nositelji društvenog života vatrogasci, sportaši, lovci, pisci i slikari, pa se već tradicionalno u mjestu održavaju brojne kulturne i sportske manifestacije. Naselje od nešto manje od dvije tisuće stanovnika vodi načelnik Zdravko Brljek. Uz više obrta, tu su i obiteljska gospodarstva. Sekulić ima farmu svinja, Dražen Lukačić i Josip Krajačić bave se tovom bikova. Među najstarijim mješankama su Jana Sodar, Marija Grahovac i Marija Bukovčan te još desetak žena i muškaraca, no raduje i činjenica da ima i mnogo djece i mladih.
I na kraju, da Novigraci nisu škrti već samo šparni, dokazali su i potvrdili naši domaćini, ponudivši nas, uz ostalo, i finom tortom koju je dan prije pripremila domaćica Ivančica.
