U moru neobičnih hobija našao se i onaj Branka Godeka iz Peteranca koji se već sedam godina bavi taksidermijom, odnosno prepariranjem uginulih životinja, a ujedno je i jedan od samo 10-ak ljudi u Hrvatskoj koji se bave tim teškim, zahtjevnim, nekome i mučnim poslom. Riječ je umjetnosti očuvanja životinja koristeći razne tehnike, a može se napraviti na svim vrstama kralježnjaka uključujući i sisavce, ptice, ribe, gmazove i vodozemce.
– Ideja se rodila sama po sebi. Znao sam da to postoji, čitao sam o prepariranju na internetu i slušao starije ljude koji su se time nekada bavili. Jednom prilikom na televiziji sam gledao prilog o umijeću prepariranja uginulih životinja i odlučio sam se i sam u tome okušati – rekao nam je Branko čiji je prvi preparat bila uginula lisica koju je preparirao tako da ju je postavio na drveni pladanj i u prednje šape joj ugradio tamburicu kako bi kaže, izgledala živo i imala neku drugu i novu ulogu.
Sve što je Branko dosad preparirao bile su isključivo uginule životinje, odnosno životinje koje je pronašao na cesti, nekom šljunčanom putu ili pak šumi, a neke je dobio i od susjeda pošto svi u selu znaju čime se Branko iz gušta bavi.
Razgovorom smo doznali i kako izgleda cijeli proces prepariranja koji je izuzetno kompliciran i delikatan jer treba paziti na svaki detalj, a sve što trebate imati da bi bili uspješni preparator, kako kaže Branko je dobar želudac, oštri nož, mirnu ruku i naravno, puno volje.
– Prvo treba oguliti kožu sa životinje i uštaviti ju, odnosno zaštititi od propadanja pri čemu koristim živo vapno jer ono s vremenom ukloni ostatke mesa i masti. Nakon toga, životinju ponovno sastružem i na preparat nanesem još jedan sloj vapna. Potom krzno stavljam na aluminijske žice koje služe kao konstrukcija i onda slijedi punjenje preparata vunom pri čemu koristim uglavnom vunu od plišanih igračaka, kako bi preparat dobio na masi i poprimio izgled prave životinje – objasnio nam je Branko te dodao kako u noge i dio tijela preparata stavlja i duhan koji služi da u njega ne ulaze moljci.
– To nije lagan i ugodan posao. Prljav je, zahtijeva strpljenje, zato bez ljubavi ne bih mogao ovo raditi. Svaki preparator ima svoj potpis, tako da bih svoj preparat vjeverice ili lisice znao prepoznati i među tisućama takvih – dodao je.
Valja naglasiti kako Branko preparira isključio zimi jer tada hladnoća dodatno učvrsne preparat, odnosi uspori proces truljenja, a dosad je preparirao jastrebe, zečeve, fazane, lisice, jazavce i ježeve, zapravo nekih 20-ak životinja.
– Učio sam u hodu i tako sam i naučio pravilno preparirati. Prepariram isključivo iz gušta jer me to veseli, a ne da moji preparati negdje budu izloženi. Ja svoje držim na verandi i svakodnevno mi uveseljavaju dan jer sam ih sve posložio kao da nešto rade. To su moji tamburaši. Oni stalno sviraju i jedino ih ja čujem, drugi nitko – našalio se Branko te kazao kako svoje preparate, u najviše slučaja izlaže na drvenim pladnjima, umjesto oči koristi ‘špekule’ koje uzima s dječjih igračaka, a na svoje preparate stavlja male glazbene instrumente.
– Najviše sam ponosan na preparat lisice na koju sam stavio lulu i šešir, a ona mi je posebno draga jer sam upravo nju imao za kućnog ljubimca, ali je nažalost nakon sedam godina uginula. Htio sam ju vratiti među žive pa sam ju preparirao – kazao je Branko te dodao kako je njegov najrjeđi primjerak, preparat vjeverice koje su iznimno rijetke u našem kraju.
Branka smo upitali i koliko vremena mu treba da završi cijeli proces, na što nam je on rekao da mu za manje životinje, poput ježa treba dan do dva, ali za jazavca i lisicu treba mu čak i do tri dana.
Doznali smo i da nakon što Branko završi sa cijelim procesom prepariranja, svoje tamburaše često mora ‘uljepšavati’, odnosno četkati, brisati i pošpricati s lakom za sjaj jer su one, kaže, vani i često budu prašnjave.
Na kraju nam je Branko otkrio i kako mu je želja nabaviti kožu medvjeda kako bi i njega preparirao i onda na njega, kaže, ugradio harmoniku da upotpuni njegove kućni tamburaški sastav.
