Posao gerontodomaćice nije uvijek lagan, ali rijetko bi ga koja mijenjala za neki drugi

Još jedan kišni dan u Đurđevcu, a mi na dogovorenom mjestu čekamo Mirjanu Mišulin da u gradskoj ljekarni podigne punu vrećicu raznih lijekova za baku Tereziju. Nije joj ona prava baka, no da i kojim slučajem jest, vjerojatno ne bi mogla o njoj brinuti više no što to radi već više od 15 godina.
Mirjana je dugogodišnja đurđevačka gerontodomaćica koja je svoj novi ugovor na godinu dana potpisala nedavno u sklopu projekta ‘Snaga pomoći 2 – Zaželi’, a kojeg đurđevačka Udruga Mali princ provodi u suradnji s Gradom Đurđevcom i za koji je novac osiguran iz Europskog socijalnog fonda. Iako je za obavljanje ovoga posla dobila i bicikl, danas zbog jake kiše svoje korisnike obilazi vlastitim autom.
Dolazimo tako do kuće bake Terezije Sokač koja nas čeka u toploj kuhinji. Da joj ne bude hladno, da uvijek ima potrebnih lijekova, da joj kuća bude uredna, a ručak skuhan, još od 2006. godine brine upravo gerontodomaćica Mirjana.
-Te sam se godine prvi put zaposlila kao gerontodomaćica. Inače sam kuharica, ali u to je vrijeme tvrtki u kojoj sam bila zaposlena počelo ići loše, pa sam se prijavila za posao gerontodomaćice. Bilo je to nešto potpuno novo u ovom gradu i bile smo dvije. Kolegica je vremenom odustala, a ja sam evo ostala u tom poslu sve do sada – prisjeća se Mirjana.
Među njezinim prvim korisnicima bili su i baka Terezija i njezin suprug Stjepan Sokač, koji je preminuo prije desetak godina. Za to vrijeme toliko su se navikle jedna na drugu da ni Terezija ne može zamisliti da je posjećuje neko drugi, a ni Mirjana da prestane brinuti o njoj. Tim više što je Terezija trenutno najstarija đurđevačka korisnica ove vrste pomoći.
-Jako mi puno znači Mirjanina pomoć, ali i to kaj se imam s kim malo porazgovarati. Imam 89 godina i sama si nikak ne bi mogla otići do dućana ili po lijekove, a vidite koliko ih pijem. Srećom, još si nekak mogu skuhati i kuriti peć, držim si vani i par kokoši, jer ak se zapustim i prestanem se kretati ovak po kući i po dvorištu mislim da bi me bolesti skroz preuzele – priča nam Terezija i dodaje kako ima dva sina koji žive u Zagrebu, ali kad god stignu dođu je pogledati, a kroz godinu joj pripreme i nacijepaju drva pa joj ih Mirjana onda samo unese.
Osim o baki Tereziji, Mirjana sada brine o još šestero starijih sugrađana. Svakoga posjeti dva puta tjedno. Bilo je kaže i godina kada je bila jedina gerontodomaćica u Đurđevcu i vodila brigu o čak 25 korisnika. I tada se trudila svakom maksimalno pomoći i olakšati život, no ističe kako je dobro što se stalno povećava broj zaposlenih gerontodomaćica, jer se svaka svojim korisnicima može puno kvalitetnije posvetiti.


MirjanaMišulin i ‘njena’ baka Terezija Sokač//FOTO: IVAN BRKIĆ

– S vremenom se vežete za te sve ljude o kojima brinete. A i oni za nas. Imala sam recimo također jednu baku kojoj sam dugo pomagala, no onda su je njezini dali u Dom za starije. Ona i dalje pamti koje dane u tjednu sam tu kod bake Terezije i često me u to vrijeme ovdje nazove na telefon da malo popričamo. I uvijek mi je drago čuti kad kaže da je dobro i općenito veseli me kad vidim koliko ljudi cijeni ovo što mi radimo i što im pomažemo. Ne moram niti govoriti da nas odlazak na onaj svijet bilo koga od njih rastuži kao da se radi o članu obitelji – priča nam Mirjana i dodaje kako ovaj posao više nikad ne bi mijenjala za onaj u struci niti bilo koji drugi.
Osim dostave lijekova i namirnica iz trgovine, gerontodomaćice moraju voditi brigu da kućanstvo korisnika bude uredno, da svi redovno odlaze na liječničke kontrole, da imaju pripremljeno jelo, pomažu im kod održavanja higijene, drugim riječima one su im najčvršći i najbliži oslonac kad im se životne kockice poslože na način da sve to zbog starosti i bolesti ne mogu sami.
-Jako mi je lijepo i s njima razgovarati, jer stari ljudi su puni životnih mudrosti. Od mnogih žena o kojima sam brinula pa evo i od bake Terezije, doznala sam i puno odličnih recepata za razne kolače i jela. Pričaju mi o lijepim i onim možda manje lijepim stvarima koje su im se u životu dogodile, jer znaju da sve što meni kažu ostaje kod mene, znači to povjerenje njih u nas je jako važno – ističe Mirjana Mišulin.
Nju i baku Tereziju ostavili smo da u miru dogovore koje sve poslove treba obaviti kad krajem tjedna ponovno dođe do nje. U Đurđevcu i prigradskim naseljima trenutno je zaposleno 25 gerontodomaćica koje brinu o 190 starih, nemoćnih i bolesnih sugrađana i svojim im nesebičnim radom olakšavaju i obogaćuju životne dane.

Vezani članci

Najčitanije