U Podravini i Prigorju mnogo je obitelji koje ne znaju kako iskoristiti naslijeđenu djedovinu, kupljeni komadić zemlje ili voćnjaka. Stalan posao ne dozvoljava im da postanu ozbiljni proizvođači voća, ali rado bi nešto posadili što će podebljati njihove kućne budžete. Kako bismo im bar malo pomogli pri odabiru kultura koje će zasaditi, savjetovali smo se s nekoliko stručnjaka, odnosno agronoma.
Svi oni napomenuli su nam da se za bilo kakav plasman proizvoda na tržište, pa čak i za postavljanje table ispred kuće kojom oglašavamo prodaju voća, potrebno upisati u registar poljoprivrednih proizvođača.
Tražeći preporuku za sadnju, prije svega, bobičastog voća rečeno nam je da je takve prognoze nezahvalno davati. Dokaz je aronija koja je posljednjih godina bila pravi hit. Sadili su je na sve strane, prodavali njen plod ili su kao krajnji proizvod nudili njen sok pa čak i vino. Tržište se brzo zasitilo pa danas ona ne donosi zaradu kakvu je donosila prije desetak godina.
– No još je jedan problem s plodom aronije. On dugo dozrijeva i potrebno je znati kad je pogodan trenutak za berbu. Mnogi uzgajivači brali su je prerano, odnosno u trenutku kad je bila neukusna. Zato su neki kušači njen sok natočili samo jednom u svoju čašu – rekao nam je jedan od stručnjaka naglasivši da je aronija dobar primjer za to kako se tržište lako zasiti nekih kultura.
Američka borovnica zahvalna je za hobiste
Ipak, dodaje, sadnja aronije još je uvijek privlačna jer ne iziskuje velika početna ulaganja. Za razliku od nje, uzgoj američke borovnice traži nešto veća početna ulaganja, ali ona je zahvalna za, uvjetno rečeno, hobiste, odnosno osobe koje se bave uzgojem voća u slobodno vrijeme.
– Njen uzgoj danas je pravi hit. Riječ je specifičnoj kulturi koja traži izrazito kiselo tlo kakvih ne nedostaje na ovom području. Cijena njenog ploda na tržištu duže je vrijeme stabilna. Ipak, ta vrsta borovnice svoju je popularnost stekla zbog alternativnog načina sadnje. Nju je moguće saditi u vrećama ili posudama koje se pune obogaćenom zemljom, to jest supstratom koji omogućava višegodišnji uzgoj. Posude za sadnju i supstrat traže glavninu ulaganja, dok su same sadnice relativno jeftine – doznali smo u razgovoru s agronomom koji je dobro upoznat s navikama naših uzgajivača i stremljenjem tržišta voćarskim proizvodima.
Rečeno nam je da se većina sadnica bobičastog voća uvozi iz Poljske i da su one danas mnogo jeftinije nego prijašnjih godina kada nismo bili dio Europske unije.
Naš nam je sugovornik pažnju usmjerio na još jednu vrstu borovnice, točnije haskap ili sibirsku borovnicu. Riječ je o novoj kulturi na ovom podneblju, a svoju je popularnost stekla time što se njeni plodovi beru već u svibnju, odnosno nerijetko prije jagoda. Zahvalna je i stoga što se ranim dozrijevanjem uzgajivači ne moraju opterećivati hoće li ljeto biti sušno ili kišovito.
– Ta grmolika biljka ne zahtjeva kiselo tlo i moguće ju je saditi kao okućnicu. Vrlo je zahvalna pa zbog toga postoji opasnost da doživi sudbinu aronije, odnosno da se krene u njenu masovnu proizvodnju koja bi dovela do zasićenja tržišta – rečeno nam je s napomenom da je plod sibirske borovnice vrlo mekan i zato ga se, nakon berbe, mora odmah konzumirati ili plasirati na tržište.
Konstanta je jagoda
Konstanta ovdašnjih uzgajivača, kako ozbiljnih tako i hobista, jest jagoda. Ona je uvijek tražena na tržištu i za sada ne postoji naznaka da bi se njenom masovnom sadnjom to isto tržište poremetilo.
– Vjerujem da će interes za tim voćem kojeg su sadile i naše bake, uvijek postojati na ovom prostoru. No i njega je nužno plasirati odmah nakon branja – doznajemo od agronoma.
Što se malina i kupina tiče, njihov uzgoj jedno je vrijeme doživljavao pravi bum koji je s vremenom splasnuo, ali su se pojedini proizvođači održali.
– Tko god da se odluči na sadnju malina i kupina, mora biti svjestan visokog troška berbe. Plodovi dozrijevaju svakodnevno te ih je nužno odmah brati. Što se ne ubere istog dana, odmah propada, a to nije slučaj kod borovnice. Neki proizvođači naknadno su shvatili da će trošak berbe kupina i malina biti previsok pa su digli ruke od daljnje proizvodnje. Dakle, one traže konstantnu posvećenost i stoga nisu kultura kojom ćete se baviti isključivo – upozoravaju stručnjaci s našeg područja koji tvrde da na ovom podneblju lijepo uspijeva ribiz za kojim vapi naše tržište.
– Crveni, bijeli i crni, svejedno koji, nema ga dovoljno na tržištu, a zahvalan je za uzgoj jer ne traži punu posvećenost kao druge spomenute voćke te je dosta tolerantan na sušu. On je nepravedno zapostavljena vrsta na našem podneblju – rečeno nam je.
Od naših smo sugovornika doznali kako se svojevremeno vjerovalo da će goji bobice doživjeti ekspanziju poput aronije, ali to se nije dogodilo. One iz nekog razloga nisu interesantne ovdašnjim hobistima ni ozbiljnijim proizvođačima pa u našoj županiji imamo tek dva poljoprivrednika čiji je uzgoj spomenutih bobica zamjetan.
Svi naši sugovornici kazali su da pri planiranju bilo kakvog nasada spomenutog voća treba voditi računa o sve nepredvidivoj klimi.
– Suše su sve češće ljeti pa pri postavljanju nasada treba razmišljati i o instaliranju sustava za navodnjavanje – zaključak je razgovora o uzgoju voća.
Sadnja lješnjaka doživljava ekspanziju
Ako imate veće površine zemlje koje želite staviti u funkciju zarade, stručnjaci preporučaju sadnju lješnjaka.
– Sadnja ljeske doživljava strahovitu ekspanziju posljednjih pet godina. Uzgoj lješnjaka moguć je uz stalan posao, a što je najvažnije ne zahtijeva mnogo tretiranja kemikalijama. Usporedbe radi, jabuka po sezoni zahtijeva nekoliko puta više tretiranja raznim pesticidima nego drvo ljeske. Stoga se mnogi proizvođači odlučuju za ekološku proizvodnju ovog orašastog ploda – stav je stručnjaka u poljoprivredi.
